Ok, ok (dobro ti je ovo „iskrenost, ali sumnjam“ :-). Radi šta hoćeš sa tvojom „zamišljenom“ osobom.
Usput, koliko mi je poznato,
a priori se inače koristi i sa značenjem „unapred“, pored tog „pravog“ značenja koje ti spominješ. Upravo sam i ja koristio sa tim značenjem, pa tvoje razdvajanje „znam da je iskrena osoba“ i „ne verujem (sumnjam) da je iskrena osoba“ je besmisleno. Uostalom, prilično konfuzno koristiš razne izraze („znam da je iskrena“, „postoji vera“, „sumnjam“).
Citat:
Primetices i da si ti taj koji a priori pretpostavlja iskrenost, obzirom da pokusavas da opravdas postupke te osobe, a da ne znas ni da li ona postoji.
Ja ne pretpostavljam ništa, ne opravdavam nikoga, nego
osuđujem tebe ;-)
Citat:
Ti ne mozes da znas da li sam je ja izmisio, da li sam pricu o neiskrenosti naveo kao primer koji privlaci paznju, a da mi je potvrda o otvaranju mail-a potrebna iz sasvim desetog razloga.
Naravno da ne mogu da znam, ali zato bih te zamolio da mi daš ijedan valjan razlog da narušiš nekome osnovno pravo na privatnost pošte; zapravo, ne postoji nijedan razlog koji bi bio „moralan“ (postoje oni koji su „manje nemoralni“), i zato je potpuno svejedno koji izabereš.
Citat:
Mozda ja treba nesto da uradim pre nego sto neko procita mail koji sam mu vec poslao...
Ne razumem: ako si želeo nešto da uradiš pre nego što neko pročita mail, to si trebao da uradiš pre nego što si ga poslao. Ako si već poslao mail, onda je kasno da pomisliš da nešto menjaš, pošto je on možda već pročitan. U svakom slučaju, još jedan loš argument :-)
Citat:
Ili sam mozda samo zeljan znanja kako bi se provera otvaranja maila mogla obaviti...
Ovo je već drugo pitanje, i po tom osnovu možemo da raspravljamo o raznim rešenjima.
Mada, već je dovoljno predloga izneto, pa i nemamo šta da raspravljamo, osim da ovako presipamo iz šupljeg u prazno ;-)
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.