Tipično u GPL maniru, govoriš o stvarima koje ne poznaješ. Win32 PE za x86 konvertovan u PE za Alphu pod NTom je i dalje Windows program kao što je i bio. API je u oba slučaja isti: Win32. Dakle, to nije emulacija.
Ni nobelovac ti ne može u dve rečenice objasniti šta je sloboda, a ni oni se međusobno ne slažu oko toga, inače se o pojmu slobode i načinima njenog ostvarivanja ne bi više ni raspravljalo. I dan danas se pišu knjige i diskutuje na eminentnim skupovima na tu temu.
Aha. Ni nobelvoac ne može, ali ispodprosečan programer i kvazifilof može.
Ja se ne borim za RMS-ovo shvatanje slobode, već za toleranciju prema raznih shvatanjima iste. Ako se nekome ne sviđa GPL, ne mora da koristi softver koji je pod njom i ne mora svoj rad njome da licencira.
Jako lepo od tebe. Nažalost, RMS, FSF, GPL su vrlo netrpeljivi prema drugim definicijama slobode. Dovoljno je pogledati listu licenci koje su po njima nisu slobodne. Da naponeme da tu ima dosta vrlo upotrebljivih programa, koji su besplatni za ličnu upotrebu, obrazovanje i industriju, samo ne možeš da prodaješ to i sad to nije sloboda. A ko se obogatio PRODAJOM GPL programa? Da ne govorim da je npr Scilab daleko upotrebljiviji od Octavea.
Naprotiv. Baš u tome i jeste problem. RMS i nejgov FSF su sebi uzeli za pravo da pričaju o slobodi kao da su neki vrhovni moralni i etički arbitar.
U osnovi, RMS je teška komunjara jer GPL nas, eto, štiti od nas samih. Naime, zarad "opšteg dobra" ili nekakve "zajednice" mi treba da se odreknemo izvesnih sloboda u vezi softvera. Za svaki slučaj da ne prisvojimo nešto od "zajednice". Po toj logici tržište bi trebalo da vrvi od raznih verzija BSDa koje bi se prodavale za skupe pare. A ipak, ima samo jedna.
Recimo dosta ljudi ne zanima da budu članovi nekakve zajednice, kulta, sekte ili kako već hoćeš da ih zoveš, zanima ih samo softver.
Da ponovim. Microsoftove licence su sasvim slobodne. Kažu šta smeš, a šta ne smeš i to je njihovo viđenje slobode. GPL ima svoje viđenje i to je fer. Ali nije fer da se GPL nameće kao savršena licenca. Meni su samo public domain i BSD (i slične licence) slobodne. Mogu sa softverom da radim šta hoću, a u slučaju BSDa treba i da napišem na čijem je to radu bazirano, što je čista kurtoazija.
Gomila softvera koji je razvijan od strane pravih eksperata za različite agencije je public domain. Pa i pored toga niko nije prisvojio taj softver i setio se da ga prodaje, a optimizovane implementacije su ili besplatne ili koštaju smešno malo (bez žalopojki da firme koje prave softver koji košta hiljade dolara ne mogu da odvoje 200$ za biblioteku koja je royalty free, a uvek mogu da koriste javno diostupnu neoptimizovanu verziju).
Inače, čisto malo off topic. Uporedite emacs i nedit. Prvi je izvikani bloatware za koji treba i uputsvo. Drugi je mali alat koji efikasno može da obavi i osnovne i napredne poslove, lako se uči, a može da se proširuje i prilagođava (podrška za bojenje sintakse jezika - u startu je ugrađena gomila, dodtane stavke u menijima..). I sve to jednostavno i kroz GUI. Ako se nekom čita mail ili surfuje, ima programe za to, a ne da to radi iz editora. Jedino nema igrice i psihijatra.
Video sam i bolje tetrise, a za psihoterapiju se ide kod lekara.
U stvari, emacs treba prakitčno da bude OS, sve u njemu. Kuckanje, mail, news, surfovanje, kompajliranje, debagovanje, igranje...