DragannBG BG
Član broj: 130281 Poruke: 81 *.adsl-3.sezampro.yu.
|
Pa zavarivanje se stvarno zasniva na naucnim osnovama, ali... Ono sto je svima jasno jeste da je poenta u kolicini toplote kojom se topi i zica i materijal koji se zavaruje. Formula je (kolicina toplote)=(napon) x (jacina struje) x (vreme dejstva elektricnog luka). Ostalo se vec odnosi na teoriju jonizacije prostora izmedju zice i osnovnog materijala, zatim stabilnosti luka itd.
Medjutim, praksa i teorija u zavarivanju su cesto dva razlicita pojma! Nije slucaj samo kod nas nego i u svetu da postoje profesori/doktori i sl koji ce sa ushicenjem nerazumljivim terminima objasnjavati zavarivanje elektronskim snopom ili vec nekom egzotikom koja i u najrazvijenijim zemljama cini 0.00..% svih zavarivanja.
Kada doticnog upitate kako da podesite parametre da punjenom zicom zavarite fixnu cev od obicnog celika, ali da prodje npr radiografsku kontrolu, verovatno nece znati. Gotovo sigurno nece znati gde su "cake" tj kriticne situacije i kako ih resiti. Slicno je i u mnogim drugim "problemima". Sto je najgore to gotovo niko ne zna, ni prodavci zica, aparata itd. Oni koji to znaju su izgleda samo samouki koji su sami probali sve i svasta i na kraju dosli do poente.
Kada sam studirao na masinskom fakultetu, postojao je predmet "programiranje" gde smo ucili Fortran 4. Dobijali smo i neke dobre ocene, a o koriscenju racunara niko veze nije imao. Kao kada bi neplivac ucio neplivace da plivaju ali na suvom. Ne mogu ni da zamislim koliko bi bolje bilo da su nas odmah ucili Windowsu, Officu, Autocadu itd, a sto smo sami morali da naucimo.
Na isti nacin zavarivanje je po meni praksa. To se ne uci u skolama. Jasno je da teorija mora dobro da se poznaje, cak i vise nego dobro ali ako inzenjer/zavarivac ne ume sam da podesi sve parametre i sam isproba nekoliko mogucih varijanti, tu od zavarivanja nema nista.
MIG zavarivanje podrazumeva znanje procesa i kontrolu tog procesa, a ne guranje pistolja i odrzavanje luka. Kod REL zavarivanja a pogotovu TIG-a vestina zavarivaca je od kriticne vaznosti, dok kod MIG-a najbitnije je znanje! U tom smislu ne samo ja, vec na internetu srecem ljude koji su takodje pokusavali sve i svasta i na kraju sublimisali svoje probe u neko znanje. Sto je najbolje od tog znanja, prakticnog, se stvarno moze lepo ziveti tj zaradjivati i zato svima objasnjavam da je zavarivanje lep i perspektivan posao, a MIG je najlepsi postupak od svih (po meni).
Kontrola proces u MIG zavarivanju (sa postojecim aparatom) podrazumeva:
- izbor vrste zice prema osnovnom materijalu,
- izbor precnika zice prema debljini materijala,
- izbor transfera prema debljini materijala i mogucnostima aparata,
- izbor gasa,
- protok gasa,
- izbor i fino podesavanje brzine zice i voltaze,
- odredjivanje prepusta zice,
- pozicioniranje "dizne" u odnosu na sobu,
- izbor polozaja zavarivanje (ako je to moguce), smera zavarvianja i plana zavarivanja,
- ugao pistolja u odnosu na radni komad,
- guranje ili vucenje pistolja? njihati ili ne?,
- brzina vodjenja tj unos toplote?
- prigusenje tj impedansa.
- jos neke stvari tipa predgrevannje, fixiranje komada, vrsta spoja (suceoni, ugaoni, preklopni...) itd
Dobar deo ovih stvari se mora ili samostalno prakticno nauciti ili saznati negde. Gde, to nije problem samo kod nas nego i u svetu.
Da napravim mali elaborat uzimajuci u obzir mali MIG aparat 160 A i 0.8 mm, zicu.
- Aparat je napravljen za zavarivanje celicnih limova i sl, max debljina lima 3.5 mm, a sa zakosavanjem ivica i uz vise prolaza i debljine do 6 mm. Postoji opasnost od loseg stapanja zice i materijala kod vecih debljina od 2.0 mm. Prakticne preporuke idu da se 0.8 zica koristi za debljine od 1.0 do 1.6 mm,
- Za celicne obicne limove, zica bi trebalo da ima oznaku ER70S-6 (oznaka po americkom standrdu). Uzimati samo "fino" motane zice (navoj do navoja) i ako se primeti da se bakar ljusti sa zice, nikad je vise ne uzimati. Proizvodjac u principu nije bitan ali treba uzimati one jeftinije ali ne bivseg domaceg proizvodjaca (bakar se ljusti, precnik nije konstantan itd).
- zica 0.6 mm ide za materijale 0.8 mm do 1.2 mm. Sa njom cesto ima problema pri dodavanju jer je tanka. Inace najuniverzalnija zica je 1.0 mm, pa 0.8 mm, pa tek 1.2. Kod nas je najcesce koriscena 1.2 mm sto je velika greska. Ovde je aparat ogranicen na 0.8 mm.
- cist CO2 je najjeftiniji ali i najtopliji i daje najnestabilniji luk. Najuniverzalniji je 82%Ar+18%CO2. Najmanje toplote ce dati 95%Ar+5%O2. Samim tim ce za tanke limove gde postoji opasnost od progorevanja biti najbolje uzeti mesavinu gde se unosi manje toplote i luk se mnogo lakse moze kontrolisati.
- ovaj aparat ce raditi samo u "kratkom luku"-mali unos toplote-odlican za tanke limove, nepodesan za deblje materijale. Sprej transfer se ne moze posticu u CO2 gasu.
- protok gasa, grubo prema precniku zice. 0.8 mm treba 7-8 l/min, 1.0 mm=8-10 l/min. Eventualno dodati malo gasa ako postoji promaja itd. Ovaj protok je za "kratak luk".
- sa osnovnog materijala ukloniti boju, prevlaku cinka, rdju i ostalo.
- brzina dodavanja se meri m/min, a oznake na aparatu 1-2-3-4-... ne oznacavaju brzinu u metrima. Mora se uz pomoc stoperice i metra izmeriti brzine za svaku poziciju. Obicaj je da je za jedan podeok brzina 1.5-1.8 m/min. Neka bude 1.6 m/min.
Za 0.8 zicu, uz CO2 gas pocetni teoretski parametri zavarivanja bi bili (brzina zice/voltaza):
*debljina materijala 0.8 mm: 1.8-2.2 m/min/16V,-uz rizik od progorevanja-1 podeok za brzinu zice,
*debljina materijala 1.0 mm: 2.3-3.0 m/min/17V-prvi podeok,
*debljina materijala 1.2 mm: 2.6-3.5 m/min/18V-drugi podeok,
*debljina materijala 1.6 mm: 3.2-5.4 m/min/19V-drugi ili treci podeok,
*debljina materijala 2.0 mm: 3.8-6.3 m/min/20V-treci ili cetvrti podeok
Sledi da ce se koristiti najcesce prva 3 podeoka za brzinu zice za debljine 0.8-2.0 mm.
- prepust zice tj rastojanje izmedju dizne i radnog komada 8-10 mm. ako je krace postoji opasnost da se usled nepaznje zica zavari za diznu. Ako je vece, bice vece prstanje i slaba zastita gasa.
- za ove male struje, dizna bi trebalo da viri 2-3 mm van sobe.
- tanje limove je pozeljno postaviti tako da se zavaruju vertikalno nadole. Deblje treba zavarivati u horizontali.,
- u principu pistolj je najcesce nagnut 75 stepeni u odnosu na radni komad.
- kod tankih limova, suceonih spojeva, gurati pistolj, a kod debljih limova pogotovu ako je ugaoni spoj, vuci pistolj.
- brzinu vodjenja mora da sprovede i koriguje onaj koji zavaruje. Kod tankih limova je orijentir je 8 mm/s, kod debljih 4 mm/s...
- kod tankih limova se ne njise pistolj vec se samo povlaci a po potrebi i prekida zavarivanje pa nastavlja (maltene kao tackasto) a kod debljih se vrsi njihanje radi boljeg provarivanja.
-prigusenjem/impendansom se odredjuje brzina porasta struje posle kratkog spoja. Ima smisao smanjenja prstanja kao i unosa toplote. Za deblje limove staviti vece prigusenje a za tanke manje. (pod uslovom da ovaj aparat ima kontrolu impendanse).
- deblje limove treba zagrejati gasnim plamenom, najbolje propan-butanom iz obicne kucne buce (palmenik za surenje se kupuje posebno).
Proveri sam sve ove "esencijalne varijable" pa donesi neki svoj zakljucak i podeli iskustvo sa nama. Jasno je da je svaki aparat specifican i lepo je znati njegove mogucnosti u odnosu na teoriju.
|