zofr
Član broj: 126534 Poruke: 119 *.dynamic.sbb.co.yu.
|
Malo sam odmarao za vikend, pa je red da napism nesto.
"Popularnu fiziku treba zabraniti zakonom"; umu koji je ovo smislio pripada "divljenje".
Jedan mnogo umniji i poznatiji covek (nazalost ne mogu mu se setiti imena) je rekao:
"Sacuvaj me boze ambicioznih laika". Dakle ne svih, vec samo onih koji su uporni da
dokazu da nesto znaju, a ne znaju. Ja ne spadam u one ambiciozne, vec zelim da podelim
svoje misljenje i sumnje vezano za neka ukorenjena i rasirena misljenja. Imajte na umu
da je sumnja pokretac svakog napretka. Istorija je nauka na koju politika ima uvek neki
uticaj (istoriju pise pobednik), i zato uvek treba da bude pod lupom sumnje.
Malo sam se raspitao na filozofskom fakultetu kod profesora Starogrckog jezika (preko
prijatelja profesora Engleskog jezika) i od njega sam ukratko saznao: Starogrcki jezik
se menjao od svoje prvobitne varijante (7,8 vek pre n. e.) kroz vekove do danasnjeg
Grckog. Primer koji sam naveo je jedna od starijih verzija Starogrckog, a ona koju je
naveo Balsa je, otprilike, iz vremena kada je Oce nas dobila svoje mesto u Hriscanskoj
crkvenoj sluzbi. Mozda iz vremena Prvog Vaseljenskog sabora u Nikeji u prvoj polovini
4 veka.
Grcki jezik pripada Indo-Evropskim jezicima, ali svi smo ucili kako su nastali anticka
Grcka i Grci. Anticki Grci nisu dosli na juzni Balkan, oni su nastali kao mesavina
starosedelaca balkana i naseljenika (Egipcana i Etiopljna) Egipatskih vojno trgovinskih
kolonija. Do formiranja novog naroda je doslo prvo na Kritu, a potom se taj narod rasirio
i na kopno Balkana. Kako jezik Egipcana ne pripada Indo-Evropskim jezicima, to se moze
zakljuciti da je jezik starosedelca Balkana bio Indo-Evropski, a i sam taj narod je bio
Indo-Evropski.
U to vreme (pre vise od 1000 god. pre n. e.) postojao je jedan Indo-Evropski jezik i jedan
Indo-Evropski narod. Njega su u razlicitim epohama i na razlicitim teritirijama razlicitim
imenima nazivali anticki Grci i malo kasnije Rimljani. Herodot (otac istorije) je zabelezio
"Tracani su posle Indijaca najmnogoljudniji narod, pouzdano znam. Nesto slicno je mnogo
kasnije (XV vek) napisao istoricar Laonik Halkokondilo za Tribale. Setite se (ako ste imali
prilike da cujete) da je posle kosovske bitke u Evropu otisla vest da je jednan Tribal ubio
Sultana. Isti istoricar saopstava na kojim sve prostorima zive Tribali (ne zaboravite da se
oni spominju i u antickoj Grckoj) iz cega se neodoljivo namece misao da se radi o Slovenima.
Sa kojom istorijskom tvrdnjom se sukobljava predpostavka da su Sloveni pra stanovnici Balkana?
Neka je neko navede, pa da vidimo.
Do XVIII veka mislilo se upravo tako, da su Sloveni
odvajkada stanovnici Balkana. Cak se i jugislovenski pokret (za ujedinjenje svih juznih
Slovena) zvao ilirski pokret (Srpski jezik je bio i Ilirski jezik: Ljudevit Gaj i reforma
Hrvatskog knjizevnog jezika). Pocetkom druge polovine XVIII veka, Bismark, politicar iz Pruske,
je ujedinio mnostvo drzavica (nastalih posle raspada papske drzave) u veliku germansku drzavu.
Tada pocinje da se stvara Nemacka nacija i nemacki nacionalizam, takav da ce se samo 30-tak
godina kasnije roditi Adilf Hitler kao najveci nosilac Nemackog nacionalizma. Istoricari Nemacke
XVIII veka lansiraju teoriju o Indo-Germanskom narodu i Indo-Germanskom jeziku, zeleci da
prikazu Germane kao najstariji narod u Evropi. Sloveni su bili prepreka toj teoriji, i bilo
je potrebno pomeriti ih sto vise na istok, a njihovo postojanje na sadasnjim teritorijama
objasniti, navodno, velikom seobom Slovena. U tu svrhu su iskoristili delo cara Vizantije
Konstantina Porfirogenita koji je u IX veku pisao uputstva svom sinu kako da vlada carstvom,
dajuci mu svoje misljenje o narodima koji okruzuju Vizantiju. Mdjutim, on pise da su Srbi
dosli iz Bojke (kako su oni zvali svoju drzavu), koju locira priblizno tamo gde je nekada
bila Istocna Nemacka. Naravno, koliko god je nemackim istoricarima bio upotrebljiv Konstantinov
tekst, toliko im je bilo nepovoljno mesto sa kojeg su dosli Srbi. Ali masta moze svasta, pa
su pomenuti istoricari zakljucili da je Konstantin pogresio, i pra postojbinu Srba smestise u
Galiciju (iza Karpata). Engleski i francuski istoricari su pobili ovu teoriju, u delu koji
se njih ticao, i nema vise Indo-Germaski, vec Indo-Evropski, ali ostalo je da su Sloveni pomereni
na istok i da su dosljaci na ove prostore.
Nova saznanja, bacaju novo svetlo na seobu Slovena na Balkan (sada o tome necu sire pisati), i
ozbiljno je dovode u pitanje. Prvo: navodna seoba se dogodila 300 god pre Konstantina
Porforogenita, u vreme cara Iraklije, a iz tog vremena nema zapisa o takvoj seobi. Arheolozi
nisu pronasli promenu u kulturi na prostorima koje su naselili Sloveni (sto bi moralo da bude),
pa zakljucuju: ako je i bilo seobe, onda su svoji dosli medju svoje.
Posto sam malo skrenuo sa teme, evo nekoliko primera iz recnika srodnih Sanskritskih i
Srpskih reci autora Branislave Bozinovic:
dunava - tesko prebrodiv
Pa ako se kaze da su ime Dunavu dali Kelti, onda se sa jednakim pravom moze reci da su
mu ime dali Sloveni
nisadanam - stanovanje, obitavanje;
nisadja - trznica, pijaca
naisadha - prestonica (spominje se u vezi kralja Nale)
Umesto Naissus i grad vila (kojestarije) Nis je prema navedenim recima bio znacajno mesto drevnih
Indo-Evropljana.
nisru, nisrave - teci
nisrava - bujica, struja
Eto sta je Nisava, a ne neka reka u kojoj su se kupale vile.
Pozdrav.
|