Citat:
divlji68: Problem je u tome sto ne mogu da ga tuzim za klevetu.
Pa ne bi tim puno ni postigao. Samo bi potrosio novac i iznervirao se, a on bi i dalje pricao okolo sta hoce.
Citat:
Naime, doticni nije podneo krivicnu prijavu sudu, vec samo predstavku odnosno zalbu mom ministru, tako da je ministarstvo duzno da mu u roku od 15 dana odgovori da li ima osnova za pokretanje disciplinske odgovornosti. Kako toga nema sigurno, morace da ga upute na privatnu tuzbu nadleznom sudu, a tu ga ja cekam, jer su svi svedoci na mojoj strani. Milsim da ga je neko savetovao kako da to radi, ali nije vazno, dobro je sto ga svi poznaju i znaju o kakvoj je osobi rec.
Svjedoci su jedna stvar, ali trebas da gledas da od svih sa kojim si radio dobijes pismenu izjavu - od kada do kada su radili sa tobom (vremenski period), i tacno sta ste radili zajedno, gdje ste se nalazili itd. Najbolje da se posavjetujes sa advokatom o duzini takve izjave, i kolicini detalja. Cisto da se neko ne bi slucajno predomislio u zadnji minut, i poceo da lupa. Desava se, vjerovao ili ne.
Takodje, dok su detalji jos uvijek svjezi (a ne sedmicu/dvije/tri/cetiri kasnije), papir i olovku u ruke:
Od dana kada si poceo da radis na tom slucaju, tacno napisi gdje si bio i sa kim (van radnog vremena), sta ste radili itd. Ovo je cisto da pokrpis rupe, i da budes u stanju da izadjes sa detaljima (i izjavama ljudi koji su bili tu) ako te neko bude pitao. Bitno je da imas
alibi. Znaci u dva nocu, prvog, drugog, treceg dana - ako treba, gdje si bio itd. Onda obavezno procesljaj to sa advokatom, da slucajno nema kompromitujucih detalja gdje te druga strana moze bespotrebno gnjaviti. Zelis da zavrsis sa listom lica sa kojim si imao kontakt, i u koje vrijeme. Znaci, Pera Peric - 10. maj, pet poslijepodne, otisli na pivo - tu i tu; i tome sl.
Iz price zvuci da si savjesno obavio posao, i da ti se obilo o glavu. Da li osoba ima mentalnih problema ili ne, nije ni bitno. Ima odredjen motiv koji zeli da ostvari preko tebe, a tebi je u cilju da se otarasis te osobe sto bezbolnije, da te kasnije ne bi maltretirala u nekom drugom obliku (tebe licno, ili porodicu). Ako budete dosli do suda, gledaj da advokat izvede roditelje i brata, i da ih pita o snimanju ploce, kolicini novca i sl. stvarima, koliko dugo nije bio u stanju da to ostvari i sl.; jer oni mogu da daju najbolji dokaz o tome sta se desavalo (ili u tvom slucaju, sta se nije desilo).
Takodje, ako se desila predstavka/zalba i ti si informisan o tome (putem oficijelnog pisma), gledaj da saznas da li je prilozen bilo kakav medicinski sertifikat/dokument (isto putem oficijelnih kanala,
nikako da se raspitujes okolo). Ako se desilo to sto se desilo, i ako ga je neko posavjetovao sta da uradi, logicna stvar bi bila da ode do stanice hitne pomoci/ambulante/doktora, da te povrede dodju na uvid, i da mogu da se iznesu kao dokazi.
Usput, nek' tvoj advokat proseta do firme, i nek' razgovara sa direktorom da li je ta osoba dolazila na posao u tom periodu od kada je poceo do slucaj, pa kasnije - sedmicu/dvije itd. dok nije predao tu zalbu, i da ljudi sa kojim je radio izjave u kakvom fizickom stanju se cinio. Jer da su te povrede bile onakve kakve on prica da su bile, mozda ne bi bio u stanju da izvrsava duznosti na poslu - citaj: bolovanje; a za to opet treba medicinski sertifikat.
U tvom slucaju je bitno (ako je mentalno oboljela osoba), da se slucaj ne vodi o njihovoj mentalnoj bolesti, nego o stvarima kako su se desile, jer ko uzme advokata, njegov advokat moze da okrene pricu na diskriminaciju, kako policija maltretira svakog, pogotovo gradjane koji nisu u stanju da rasudjuju i sl. stvari. Znaci, samo fakte, njegov motiv, i sto manje vremena da ti oduzme - jer niko te ne placa da se nerviras na kraju dana.
Savjet: gledaj da nikad nisi sam na oficijelnoj duznosti, pogotovo u toj vrsti posla; a ako vec ides sa nekim, gledaj da su to normalni ljudi. Takodje, ako to vec nisi poceo da radis - kupi papir i olovku, pa kad dodjes kuci nakon svakog radnog dana, uzme pet minuta - napises gdje si bio, u koje vrijeme, sa kim i sta ste radili; cisto da se neko ne sjeti godinu/dvije kasnije da pokrece neku glupost, a da ostanes kratkih rukava. Peace of mind.