Poceli sa pricom o zubitjima, a zavrsili sa celavim kasapinom iz drzavnog zdravstvenog sistema. :)
@Ivan Dimkovic:
Citat:
Takodje, pravilo je kad ti neko zvekne 2 fine mandibularne anestezije da nema sanse da osetis neko cackanje po zubu a mene bolelo ko da su mi zabili iglu u oko, a sve okolo utrnulo skroz - i jos ekipa doktora mislila da simuliram... mislim sta reci.
I sta se desilo na kraju? Jesu li nastavili da ti vade umnjake, tj. jesi li im ti dozvolio da nastave ili sta?
@blayv:
Citat:
ono sto je kod nas pravilo u teoriji i praksi je da vadjenje zuba NE SME da boli. mada moguce da je u domovima zdravlja stvarno tako lose.
Moguce je da se u praksi cesto pacijent nista ne pita. Ako ti neko ne vjeruje da te nesto boli – koji bi bio najbolji nacin da im dokazes? ‘Boli me kao....’ - uzimas cekic i lupas ih po prstu – ‘eto, kao to.’ :)
@Ivan Dimkovic:
Citat:
Eto - a poenta price je da niko naravno nije ni pomenuo (iako su, siguran sam, znali o cemu s radi ;-) - vec su pokusavali da mi "objasne" da se to meni samo cini i da je nemoguce da boli. Medicina do daske ;-)
Prva daska (od doktora):
Moj drug je sa 14 godina dobio vodene kozice/male boginje, samo sto on to tada nije znao. Roditelji su mu bili na putu, i on je sam otisao kod doktora. Doktor vidio plikove na rukama, rekao je da ce se to za cas posla rijesiti, i krenuo da ih spaljuje/przi – pri tom govoreci da su to obicne bradavice. On je do kraja dana bio prepljavljen u ‘bradavicama’, a i dan danas ima oziljke na rukama od tog spaljivanja.
Druga daska (od doktora):
Nekoliko mjeseci kasnije, ista osoba, drugi doktor. Jaki bolovi u stomaku, ponovo otisao kod doktora, ali ovaj put sa roditeljima. Konstatovali da ima grceve, i ‘mora da je nesto lose pojeo’, i poslali ga kuci. Roditelji insistirali da ga ponovo pregledaju, oni opet rekli isto. To vece, hitna ga je vozila do bolnice. Operacija slijepog crijeva. Da su cekali jos koji minut, puklo bi.
I jedan i drugi doktor su vazili za ‘dobre’ doktore. I jedan i drugi jos uvijek rade u AU. S’tim sto jedan ne moze da da diferencijalnu dijagnozu za vodene kozice/male boginje, a ovaj drugi za slijepo crijevo. Pacijent istraumiran – trebalo mu je nekoliko godina da predje preko ovog, i da se usudi da ode kod doktora.
Sto se tice privatnog – drzavnog – cijenu konsultacije je dijelom pokrivala drzava, a drugi dio su morali da plate iz svog dzepa. Ili je bio lose srece u startu, ili lose doktore mozes da nadjes sa istom vjerovatnocom kao i dobre, pa bili oni iz drzavnog ili privatnog sistema.