Eto vidiš da se slažemo :) Ja samo to pričam što si i ti rekao. Teško je. Zemlja je u čabru. I definitivno ima zanimanja na kojima može više da se zaradi. Ne mogu da se otmem utisku da recimo arhitekte mnogo bolje prolaze. Stalno ima nekih konkursa za njih i svi nešto rade ono kao "free lancers". Eto u našoj situaciji to može da bude možda bolji izbor. O ekonomistima da ne pričam ako se ugalviš u banku ti si car.
Kao i svako drugi - da li ce ziveti normalno zavisi od ekonomije zemlje - ako je ekonomija takva da za posao tog prosecnog inzenjera nema puno potrebe, a ima ih puno (u cemu se slazemo, jel) - onda se bojim da ce pritisak na smanjivanje plate biti veliki, i da moze lako da se desi da taj prosecni inzenjer zivi losije nego prosecni postar.
Ovde ništa ne bi dodao ni oduzeo. Nebitno je šta je uzrok problema i ko je kriv. Svakog budućeg mašinca treba da interesuju posledice. A posledice su te koje si ti naveo. Ko je tu kriv sad je najmanje bitno. Činjenica je da nema perspektivu (bar ne za sada) a podsetio bih sve da je upravo to tema "koja je perspektiva maš. inženjera u Srbiji". Ja samo ne mogu i neću da prihvatim da su eto inženjeri tragični i zato nema posla. Imali smo mi i sankcije i nesposobno rukovodstvo, truli komunizam,... I sad neko ovde ladno kaže pa šta ćeš i neznate za više. To što neki ovde tako pričaju znači da su inženjeri direktno krivi za 25-to godišnju krizu u zemlji. Oni neznaju da prave pa zato privreda ne radi. Zato smo imali sankcije, zato nas bombardovali, zato je Kosovo otišlo, zato je izbila i svetska kriza verovatno,...
ventura:
Stvarno nije tako. Naši ljudi vole da pričaju svašta. Ali to je ipak viši oblik kapitalizma. Čak je neko već i izmislio novu kovanicu za to "social kapitalizam". I naši stručnjaci kažu da mi nemamo taj kapitalizam. Mi tek treba da prođemo kroz ono što su Amerika i Evropa prošli. Naš sistem je kažu na nivou onog koji su oni imali pre Prvog Svetskog rata. U međuvremenu se on kod njih mnogo izmodifikovao. Prošo je kroz mnoge faze promene. Nemoj da zaboraviš da su se upravo radnici u Čikagu izbori za osmočasovno radno vreme. Nije to krenulo iz neke komunističke zemlje. 1. Maj je dan kada su Čikaški radnici izašli na ulice i zahtevali osmočasovno radno vreme. Zato se on danas obeležava kao przanik rada. Čisto za one koji to neznaju. A imao sam prilike da vidim kako naši ljudi reaguju kad mu nešto tamo nije po volji. Ako mu šef kaže da ne može da puši dok radi to je odma drvlje i kamenje na tu Ameriku ili koju već zemlju. Uvek treba uzimate te tvrdnje sa rezervom. Uvek je tu i psihološki faktor jer su ljudi odvojeni od porodicek, prijatelja, svega što im je poznato. U takvim uslovima svi imaju tendenciju da sve prikazuju crno i da preuveličavaju. Jednostavno to je osobina čoveka. Inače mnoge stvari koje sam tamo video nisam mogao da verujem da je to stvarno. I ja sam pošao sa tom predrasudom da su oni ovakvi i onakvi i završio sa gomilom prijatelja sa kojima sam i danas u kontaktu. Neke druge stvari su im pak užasne. Zdravstvena zaštita recimo. To teško da ima gore bilo gde na svetu. I da ne nabrajam dalje.
[Ovu poruku je menjao Trantor dana 15.05.2009. u 21:19 GMT+1]