U principu je budženje/restauracija svega što nije zmaj ili UL teška glavobolja, zbog propisa koji obuhvataju atest, a sastoje se iz buljuka dokumentacije koja je neophodna da bi ta letelica služila ičemu više od izigravanja eksponata u nekom dvorištu ili na livadi:
Zahtev za utvrđivanje plovidbenosti vazduhoplova
Lista tehničkih podataka o vazduhoplovu
Zahtev za upis vazduhoplova u registar civilnih vazduhoplova
Tarifa naknada za pregled vazduhoplova
Što će reći - da bi avion poleteo, mora da ima atest. Da bi imao atest, mora da bude održavam od strane
za to obučenog i ovlašćenog lica, a onda moraš da poplaćaš sve ono gore i da neko lupi pečat za puno vrlo puno masne pare.
Dodatno, da bi uopšte stigao do dela gde podnosiš zahtev za svu ovu dokumentaciju i odobrenja, moraš da priložiš postojeći "Dnevnik vazduhoplova" (tačnije "Tehnički dnevnik vazduhoplova"), što je nešto kao servisna knjižica kod auta, samo što je kod aviona to vrlo obavezna stvar ("or else..."), a koji predstavlja kompletan istorijat aviona, od prvog probnog leta do poslednjeg dana. Budženje motora ne dolazi u obzir na primer - neophodno je da dimenzisanost bude identična onoj predviđenoj projektom. Isto važi i za raspored mase praznog aviona, obaveznu avioniku itd, mada kapiram da si se o ovome već dobro raspitao, pre nego što si počeo da tražiš avion.
Mnogo se više isplati kupiti neki UL, poput gore linkovanih - jeftinije, izvesnije i sasvim sigurno manje ubistveno (da ne kažem "samoubistveno").
Pozdrav