NIKOLA TESLA - OTAC SLOBODNE ENERGIJE
Još pre nego što nestanu mnoge generacije, naše će strojeve pokretati sila koja je dostupna na svakom mestu u univerzumu! U celom svemiru postoji energija!
Nikola Tesla
Nikola Tesla nekada se ubrajao u najpoznatije ljude na planeti. Danas je nestao iz naših naučnih udžbenika i školskih knjiga. Šta je to otkrio, zbog čega je pao u nemilost...
Nexus Magazine
Krajem 19. veka niko od elite New Yorka nije bio toliko proslavljan kao pronalazač Nikola Tesla. Tesla, Srbin, koji je imigrirao u Sjedinjene američke države, goste je često primao u svojoj laboratoriji gde su njegovi prijatelji kao što je to bio Samuel Clemens, bolje poznat kao Mark Twain, pozirali za prve fotografije koje su bile osvetljene sa elektronkama sa plinskim izbijanjem. Oni su sa razjapljenim ustima od čuđenja stajali u sredini prostorije gde su iz Teslinih specijalnih visoko frekventnih transformatora prštale duge iskre. Ponekada je njihov domaćin stajao na kiši od iskrica visokofrekventne struje, dok je u njegovoj ruci svetlela staklena cev, a da pri tome nije bila spojena nikakvim žicama. Teslina kreativnost i intelekt privlačili su druge zvezde kulturne scene kako u hotelskim dnevnim sobama tako i u privatnim salonima, a među njima su bili pisac Rudyard Kipling, arhitekta Stanford White, pijanista Ignace Paderevski i pisac John Muir. Tesla je bio čovek protivrečnosti, trezven i distanciran, ali i šarmantan. Iako je bio samotnjak, znao je privući ljude oko sebe. Vitak i visok, uvek savršeno obučen, svojim aristokratskim držanjem i svojom elegancijom izazivao je pažnju. Njegovo najuočljivije obeležje bila je njegova magnetska privlačna snaga, kombinacija dobrog izgleda tamnog tipa, intezivnih plavih očiju i tajanstvene aure. Činilo se da će svet padati tik ispred njega.
Kada je Nikola Tesla preminuo 1943. godine u dobu od osamdeset i šest godina, njegovi izumi i teorije bili su većinom zaboravljeni i posmatrani sa nepoverenjem. Njegov plan da snabde svet sa slobodnom energijom, stavljen je ad acta. Mnogi su od kasnijih istraživača na području energije koji su se divili Tesli, naišli na iste probleme kao što je finansijska oskudica i dominantna opozicija koja je dovela do njegove propasti.
POHLEPA ZA PROFITOM - GLAVNI RAZLOG SUZBIJANjA SLOBODNE ENERGIJE
Dok je Tesla pocepao ugovor da bi pomogao prijatelju, drugi su u njegovo doba samo jurili za zgrtanjem što je više moguće novca. Magnati su znali da steknu svoja bogatstva sa preduzećima za snabdevanje strujom. Ti su ljudi celu zemaljsku kuglu snabdeli sa električnim stubovima, transformatorima i vodovima. Preduzeća za proizvodnju električne energije na kraju su zakrčila reke i podsticala ljude na "bolji život sa električnom energijom". Tesla je opet želeo izgraditi energetski sistem koji je bez ikakvog troška trebao prenositi struju po celom svetu. Njegov predloženi sistem nije bio sistem "slobodne energije" u današnjem smislu energije iz neiscrpnog izvora, nego u tom smislu da je trebalo besplatno prenositi struju do korisnika. Za razliku od strujnog rata, ovo je bio rat koji Tesla nije mogao dobiti.
TESLINI PLANOVI ZA SLOBODNU ENERGIJU
Energija za svakog ko u zemlju ubode određeni prijemnik? Da, Teslin plan je bio da bežično prenosi kako vesti tako i energiju. Ovaj prvi slučaj poznajemo danas kao radio. Taj plan je bio dovoljno radikalan da navede Wall Steet da mu na kraju zatvori vrata pred nosom. U to doba su monopolisti za struju gotovo plivali u novcu, niko nije želeo probuditi vetar promene. Finansijski magnati poput bankara J. Pierponta Morgana već su pokupovali rudnike bakra. Nije bilo potrebno mnogo internih informacija da bi se došlo do zaključka da će strujni vodovi jednog dana prekriti najveći deo zemlje sa mrežama od bakarnih kablova. Kao da se oglušio na planove monopolista, Tesla je nastavio da podstiče zapanjujuće novu ideju, prenos besplatne struje po celom svetu. 1893. godine, iste godine kada je zaslepeo društvo sa osvetljenjem svetske izložbe, Tesla je na uglednom Franklin institutu iz Filadelfije govorio o zemljinoj rezonanci. Zemljina rezonanca je bio deo njegove vizije o bežičnom prenosu struje. Pri tome se radilo o tome da se električni impulsi odašilju sa prikladnom frekvencijom, odnosno, brzinom vibriranja kroz zemlju da bi se proizveli energetski talasi, isto kao što i žica klavira počne vibrirati kada se na nekom drugom instrumentu u istom prostoru proizvede taj ton na koji je žica podešena. Neki istraživači Tesle, osim toga veruju da je on mogao da navede zrak između gornje atmosfere i zemlje da stupi u rezonanciju kao što to čini zrak u zvučnom telu violine. I to bi odaslalo talase energije. Tada bi tu energiju trebalo uhvatiti sa antenom. Takva rezonancija značila bi ispunjenje Teslinih snova koje je izrazio tokom svog predavanja 1897. godine, u kojem je govorio o prenosu struje od mesta do mesta bez ikakve upotrebe žica. On je u svojoj viziji video kako se približava dan kada će takav sistem ubrzati prenos vesti, kontrolisati vreme i prenositi bezgraničnu energiju.
Običnog čoveka bi njegova slava i niz povezanih predavanja na međunarodnom planu odbili da uopšte i razmišlja o takvim stvarima, ali Tesla nije bio običan. Njegove ideje i izumi bili su njegova strast, a sledećih nekoliko godina on je zatražio i dobio patente za sistem za naizgled utopijski bežični prenos energije i vesti, i po opasnost da time njegovi sopstveni predhodni izumi postanu suvišni.
TESTIRANjE BEŽIČNE ENERGIJE
1899. Tesla se povukao u planine Colorado Springsa da bi testirao svoje nove ideje. Na visokom pašnjaku izgradio je laboratoriju sa visokim naponom. To je bila jednostavna zgrada koja je bila izgrađena oko najvećeg Teslinog kalema na svetu i sa koje je gore štrčao neobičan jarbol. Dole, u podnožju Pikes Peaka radio je na svom novom cilju, da pošalje eletromagnetne vibracije kroz zemlju.
Ne zna se tačno šta je u stvari Tesla postigao tokom svog boravka u planinama. Povremeno je pravio šture beleške, ali je ipak hrpu informacija o principima funkcionisanja takvog uređaja sačuvao isključivo u svojoj glavi. Njegovi nacrti se danas moraju prevesti u savremene elektrotehničke pojmove. Ali, legende o Tesli izviru iz činjenica iz njegovih eksperimenata u Colorado Springsu. Poput Boga nad munjama on je svoj snažan kalem promera 16 metara namestio tako da postigne pražnjenje od dvanaest miliona volti i izbaci preko trideset metara duge munje iz bakrene kugle na vrhu njegovog jarbola. Lokalno stanovništvo držalo se na udaljenosti budući da su se proširile glasine da poznati pronalazač može stvoriti munje koje jednim udracem mogu ubiti stotinu ljudi. Tokom eksperimenta grmljavina električnog pražnjenja mogla se čuti na udaljenosti od barem 25 kilometara.
Zadovoljan što sada zna dovoljno da svoju viziju bežičnog prenosa pretvori u delo, Tesla se u januaru 1900. godine vratio u New York. Angažovao je jednog arhitektu koji mu je napravio nacrt drvenog tornja visokog 47 metara iznad zgrade izrađene od cigala na Long Islandu. Sa bakarnom elektrodom u obliku pečurke na svom vrhu toranj je trebao služiti kao džinovski odašiljač. Tesla je taj projekat nazvao Wardenclyffe i zamislio je stanicu koja je trebala da šalje energiju i vesti preko više kanala na svim radio talasnim dužinama. 1902. godine toranj i kvadratna zgrada sa bočnom dužinom od trideset metara, u koju su se trebali smestiti mašinska soba i laboratorija, bili su gotovo privedeni kraju. Ali, Wardenclyffe nikada nije bio potpuno dovršen.
GOSPODAR NAD MUNjAMA JE PORAŽEN
Teslina vizija o bežičnom prenosu vesti toliko je uverila finansijske magnate poput Morgana da su finansirali njegovo istraživanje, ali nisu uvideli da je njegova namera ustvari bila da struju ljudima svuda poklanja besplatno. Taj deo svojih predloga Tesla je izostavio kada je 1900. razgovarao sa Morganom, svojim glavnim finansijerom, o finansiranju Wardenclyffea. Umesto toga spomenuo je mogućnosti, kojima će se Morgan sigurno otvoriti, naime, monopolističkog kontrolisanja svih radijskih stanica. Ali, Morgan je Tesli na raspolaganje dao ograničena sredstva. Tri godine kasnije, tokom očajničkog traženja više novca pronalazač je bankaru otkrio svoje prave namere. Verovatno nikada nećemo saznati kako je Morgan reagovao na te novosti. U svakom slučaju, taj finansijski magnat je investirao u industrijske grane koje su bile povezane sa proizvodnjom energije i sigurno nije bio poznat po svojoj darežljivosti. On je ostavio Teslu da propadne. Posao je napredovao samo sporadično, dok je Tesla očajnički pokušavao da pronađe druge finansijere kao i da razvije komercijalne proizvode sa kojima bi mogao da plati svoje račune. Građevinski radovi su na kraju prekinuti 1906. godine, a jedanaest godina kasnije, nakon što je Tesla izgubio svoju hipoteku na Wardenclyffe, taj je toranj srušen radi njegove vrednosti kao otpada.
PRAVI GENERATOR SLOBODNE ENERGIJE
Postoje nagoveštaji da je Tesla bio zainteresovan i za slobodnu energiju u savremenom smislu reči; za energiju iz bezgraničnog izvora koja se pretvara u koristan oblik. U junu 1902. godine u New Yorku objavljen je članak o čoveku sa Kanarskih ostrva po imenu Clemente Figueras koji je tvrdio da je izumeo električni generator kojem nije potrebna primarna snaga, to jest, nije mu bio potreban spoljašnji izvor energije. Jednog dana, nakon što je taj članak već bio objavljen, Tesla je napisao svom prijatelju Robertu Johnsonu, uredniku Century Magazina, da je on sam već izumeo takav uređaj. A 1934. godine Tesla je citiran u Timesu rečima: "Nadam se da ću živeti toliko dugo dok ne budem u stanju da nasred ove prostorije stavim neki stroj i stavim ga u pogon sa energijom iz medija u pokretu oko nas."
Na koje je od njegovih izuma Tesla mislio? Oliver Nichelson, naučnik i istoričar iz Utaha bavio se detaljno tim pitanjem. On kaže da je uređaj koji se naizgled uklapa u Tesline opise, aparat za korišćenje energije zračenja za koji je 1901. izdat patent. Nichelsonova istraživanja ukazuju na to da je Tesla u to doba verovatno već radio na svom generatoru "slobodne energije" pre nego što je razradio veći članak za izdanje časopisa Century iz juna 1900, a u kojem se opisuje bežični prenos energije. On piše da uređaj kojim se energija uzima direktno od Sunca nije delotvoran i stoga nije najbolje rešenje. Neki istraživači su to protumačili na taj način da je Tesla iz svog iskustva sa Wardenclyffeom shvatio da bi slobodno tržište uvek bilo zatvoreno za uređaj na "slobodnu energiju" kao što je njegov aparat na energiju zračenja i da bi magnati finansirali samo onaj bežični sistem koji obećava i profit. Ali, članak u Centuryu koncentriše se ipak na uređaj koji ne bi bio samo u stanju da sam sebe održava u pogonu, nego bi crpeo energiju iz vazduha u okolini da bi osvetljavao gradove. Kao "najverovatnijeg kandidata" za crpljenje energije iz kosmosa Nichelsen je identifikovao Teslin neobičan kalem za elektromagnete za koje je Tesli 1894. godine izdat patent broj 512.340. Nichelson je objasnio da bi oblik kalema omogućio tom sistemu stvaranje ogromnih količina energije dok bi samo mali deo te energije bio potreban za održavanje njegovog sopstvenog funkcionisanja. On je to uporedio sa automobilom sa vrlo velikim rezervoarom koji troši samo dve litre na stotinu kilometara.
TESLIN PAD I USPON
Kada je Nikola Tesla preminuo, njegova velika dostignuća iz poslednjih deset godina 19. veka, najvećim delom su bila zaboravljena, a ljudi su se uglavnom prisećali njegove privatne ekscentričnosti, kao što je bio njegov ekstremni strah od bakterija ili njegova sklonost da podari neobičnu privrženost pitomoj golubici i da u njenim očima posmatra odraz života punog skrivenih mističnih čežnji.
Da li su Teslin progon iz istorijskih knjiga inscenirali oni koji su se osetili ugroženim njegovim snovima o slobodnoj energiji? Neki veruju da je to tako. Studenti dobijaju utisak da je on izumeo Teslin-kalem, da je jedna merna jedinica nazvana po njemu, i to je sve. Široj javnosti Teslino ime nije poznato.
Ako su moćnici stvarno pokušavali u javnosti da izbrišu sećanje na Teslinu genijalnost, tada ta strategija nije uspela u potpunosti. Danas gotovo svaka veća knjižara u svojoj ponudi ima Teslinu biografiju. A od kraja šezdesetih godina obnovljeno je zanimanje pronalazača za Teslu. Tehničke informacije o njegovim teorijama i izumima distribuiraju se preko faksa ili kompjuterskih načina prenošenja informacija, a mnogi današnji istraživači smatraju Teslu ocem modernog Pokreta nove energije. I oni sada osećaju poteškoće koje je on morao trpeti gledajući nadmoćnog protivnika.
TESLA OSTAVLjEN NA CEDILU
Smatram da se saga o Teslinim vrtoglavim finansijskim problemima vrti oko njegovog spomenika za prenos slobodno dostupne energije, oko Wardenclyffea. Margaret Cheney u svojoj klasičnoj biografiji: Nikola Tesla - pronalazač, čarobnjak, prorok; piše o raznovrsnim razlozima koji su doprineli da Teslu napusti sreća. Ona kaže da je Tesla pre svoje propasti ispričao svom saradniku da mu je J.P.Morgan jednom dao nepotpisan blanko ček i rekao mu da sam unese sumu koja mu je potrebna. Nakon Tesline propasti taj bankar navodno nije odgovorio ni na jedno Teslino pismo, a i drugi finansijeri na Wall Streetu su mu okrenuli leđa do kraja njegovog života. Možda su ga smatrali opasnim sanjarom? Jedan od komentara koje je dao Tesla u jednom pismu, kojim je molio finansijsku pomoć od jednog svog saradnika, glasio je: "Moji su me neprijatelji vrlo uspešno prikazali kao pesnika i vizionara". Drugi autori davali su različita objašnjenja za Teslinu propast. Istoričar Stephen S. Hall pretpostavlja da je Teslin pad mogao biti protivudar iz akademske zajednice. Tesla nije prihvatio njihovu igru, nije pokazivao interes da bilo kakav članak dostavi nekoj akademskoj publikaciji. Hall takođe smatra da su Teslin talenat kojim je okupljao ljude oko sebe, njegove javne priredbe kao i svetska izložba 1893. godine, možda probudili zavist njegovih kolega. Dva druga istoričara nove generacije, Oliver Nichelson i Christopher Bird, smatraju da je Tesla svojim savremenicima predstavljao zagonetku: "Njegove predstave bile su toliko napredne da nauka i industrija njegovog vremena nisu bile u stanju da shvate njihovu bit i dimenzije.
TESLINI POSREDNICI PROTIV SMITHSONIAN INSTITUTA
Dok neki od današnjih Teslinih pristalica nastavljaju sa njegovim istraživanjem, drugi se trude da ga buduće generacije ne zaborave. John Wagner, učitelj iz Dextera, Michigan, zauzima se da se istorija ne seća samo Tesline smetenosti, koja je sve jasnije izlazila na svetlost dana što je naučnik bivao stariji. Sve do njegove penzije 1993. godine, Wagner je 10 godina predavao o tome šta je Tesla sve postigao na svom vrhuncu, umesto da se koncentrisao na poslednje dane tog čoveka. Wagner je želeo da njegovi razredi u trećoj godini školovanja saznaju o celovitoj istoriji, uključujući i činjenicu, da Smithsonian Institute, nacionalni muzej SAD-a u Washingtonu, nije pokazao stalnu izložbu o Tesli.
Njegovi učenici su dvostruku nepravdu videli ne samo u tome što u Smithsonian Institutu nije bilo izložbe o Tesli, nego i u tome što je u okviru velike trajne izložbe o Thomasu Edisonu bio prikazan višefazni generator, koji je ustvari bio jedan od Teslinih izuma. Na njemu se nalazi Teslin patentni broj, ali javnost stiče utisak da je njegov začetnik Edison. Pobuna dece dovela je do kampanje "Dignite Smithsonian u vazduh" - reci "Bust the Smithsonian" stajale su na majicama koje su prodavali Wagnerovi učenici. Ali, kada su ponudili da će donirati Smithsonian institutu jedno Teslino poprsje, Barnex S. Finn, upravnik elektro-dela u muzeju, odbio je da prihvati takav poklon rekavši: "Ne možemo ga upotrebiti". 1979. godine Finn i njegov štab napisali su knjižicu pod naslovom: "Edison - Lighting a revolution". Jedno poglavlje koje obuhvata sedamnaest stranica sa naslovom "Početak elektro doba" kaže da će navesti sve osobe koje su bile važne za početak, pa čak i tehničare koji su radili kod Edisona, ali u njemu nema ni reči o Tesli.
Wagnerovi učenici su dobili neočekivanog saveznika u rock bandu Tesla, čiji članovi su se mogli videti na MTV-u kako mašu naokolo listovima Teslinih potvrda o patentima. Učitelj je tom sastavu poslao pismo u kome je objasnio cilj učenika. 1989. godine to pismo je navelo kalifornijski rock sastav da svrati u Michigan, a dvadeset i osam uzbuđenih devojaka i mladića zguralo se, radi ekskurzije do Univerziteta Michigan u Ann Arboru, u autobus tog banda kojim su putovali na turnejama. U univerzitetskoj biblioteci za inženjerstvo i nauku deca su muzičarima pokazala porsje Nikole Tesle kao ponosnog mladića, koje je izrađeno zahvaljujući novcu koji je taj razred skupio prethodne godine. Band se složio da bi se to umetničko delo trebalo izliti u bronzi i ponudio je pomoć deci u njihovim nastojanjima da taj kip postave u Smithsonian Institutu.
Ali, muzej je i nadalje odbijao njihovo nastojanje, a još uvek se Tesli i njegovim dostignućima u Smithsonian Institutu ne odaje gotovo nikakavo priznanje.
EDISON JE TAJ KOJI SE SLAVI, A NE TESLA
Je li u određenom trenutku ovog stoleća donesena odluka da se Tesla ne samo finansijski bojkotuje, nego i ukloni iz istorijskih spisa Sjedinjenih američkih država, a Edison proglasi zvaničnim ocem doba električne energije? Ne bih želeo oštetiti Edisona, koji je bio izuzetno produktivan i postigao veličanstvene stvari za doba električne energije, oduzimajući mu ugled koji mu pripada. Ali, ipak, smatram da ogromna razlika u tretiranju Edisona i Tesle pokazuje samo jedan deo veće slike koja se sastoji u tome da jedna grupa iz svog koristoljublja pokušava manipulisati javnim mnjenjem. Edisona je svet nakon njega podigao na presto nakon velikih akcija na području odnosa sa javnošću. 1929. godine više od pedeset članova vojne i industrijske elite, među kojima je bio i John D. Rockefeller ml., Julius RosenWald, Henry Ford, Harvey S. Firestone, Herbert Hoover i general John H. Pershing, osnovalo je odbor za proslavu stogodišnjice svetlosti da bi proslavili ono što je tada nazvano "izraz zahvalnosti Thomasu Alvi Edisonu od celog sveta, povodom 50. godišnjice izuma njegove sijalice". Kao deo te proslave omiljeni pisac tekstova pesama George M. Cohan napisao je pesmu Thomas A. Edisonu. Čarobnjak sa stihovima poput ovih: "O, recite, možete gledati sa svetlom koje je on dao vama i meni. Kakav je to samo veliki čovek, kakav veliki stari čarobnjak". Odbor je pismo sa Cohanovom pesmom poslao načelnicima opština i učiteljima, a u njemu je stajalo da je ta pesma "posveta najvećem živom Amerikancu, a toj posveti doprinećete ako je budete pevali u svakoj pogodnoj prilici".
Osećaji javnosti možda bi pošli drugim smerom da se građanima reklo da im je Nikola Tesla želeo omogućiti besplatan pristup električnoj struji. Ali, za razliku od hvalospeva Edisonu od strane Odbora povodom proslave stogodišnjice svetla, Teslu nikada nije slavio jedan takav sloj ljudi. I dok se neka referentna dela koncentrišu na njegovo delo, druga više poklanjaju pažnju njegovim osobenostima. Na primer, biografska enciklopedia Isaaca Assimova "Biografic Encyclopedia of Science Tehnology" obuhvata 25 godina njegovog zivota sa rečenicom:"Poslednja četvrtina njegovog (Teslinog) života degenerisana je njegovom ekscentričnošću". (Na to je jedan današnji pronalazač rekao: "Svi bismo trebali biti tako žestoki").
Mislim da Edison nije bio jedini pronalazač koji je prikazan velikim na Teslin račun. Zbog čega, na primer, udžbenici zanemaruju odluku Višeg suda Sjedinjenih američkih država protiv Gugliema Marconia u Teslinu korist? 1901. godine kada je Marconi preko Atlanskog okeana poslao svoj poznati radio signal, Tesla je rekao: "Samo neka nastavi. On koristi sedamnaest mojih patenata". Viši sud je 1943. godine nakon Tesline smrti ispravio grešku, na taj način što je to objasnio time da je Tesla bio jedan od tri pronalazača na prelazu stoleća koji je pre Marconija patentirao rasklopne krugove prijema, ali, u udžbenicima i drugim istorijskim prikazima Marconi se i nadalje prikazuje kao otac radija. Kratka publikacije Smithsonian Instituta "Book of Inventions" (Knjiga izuma), sadrži poglavlje o radiju. Uprkos odluci Višeg suda Teslinom se delu ne odaje priznanje.
PONOVNO OTKRIĆE TESLE
Legenda o Nikoli Tesli živi i dalje, iako je previđen u udžbenicima. Stotinu godina nakon njegovog doba slave, nastaje mnogo knjiga o novoj energiji različitih gledišta njegovih istraživanja, a sve veći broj mladih istraživača i pronalazača na celom svetu prebire po njegovim patentnim spisima tražeći važne dokaze.
Tesline pristalice organizovale su se u različite grupe. Najveća je International Tesla Society sa sedištem u Colorado Springsu, Colorado, koja prodaje knjige i video kasete i vodi Tesla muzej. Ta grupa broji više od 7000 članova. Tesla je takođe dao podsticaj nizu novina i časopisa. Rusi su pokazali veliko zanimanje za Teslin rad. Ali, to je istraživanje većinom sprovođeno u uslovima hladnog rata. Zbog toga, o tome postoji samo malo objavljenih dela. Priča se da je, na primer, vrhunski fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, Peter Kapitsa, svoje poslednje godine proveo u intezivnom proučavanju Teslinih spisa. Prema Margaret Cheney, Kapitsa je želeo napisati dodatak Teslinom radu o loptastim munjama, o jednom delu njegovih eksperimenata za bežično prenošenje energije. Početkom sedamdesetih godina naučnici iz bivšeg Sovjetskog saveza pohrlili su u Muzej Nikole Tesle u Beogradu, da bi istraživali Tesline beleške i uređaje. Istraživači nove energije dr. Andrew Michorovski iz Otave saznao je za opširna istraživanja Akademije Nauke SSSR-a prilikom svoje posete muzeju 1975. godine. Direktor muzeja, profesor Aleksandar Marinčić, pokazao je Michorovskom debelu knjigu sa malim slovima. "Vidite šta ste pronašli. To je bio samo privremeni izveštaj", rekao je Marinčić. Michorovski smatra da bi Sovjeti na osnovu svog istraživanja Tesle mogli izvoditi eksperimente sa vrlo futurističkim tehnikama. Ruskom fizičaru dr. A.V.Chernetskiju dogodila se slučajno ponovo jedna Teslina nezgoda, u kojoj je 1899. godine pregoreo generator hidrocentrale iz Colorado Springsa. 1971. godine Chernetskij je zajedno sa svojim kolegom izveo eksperiment u kome je napravljena velika loptasta munja iz koje su prskale iskrice. Udar električne energije koji je pri tome prošao kroz strujne vodove na Institutu za vazduhoplovstvo u Moskvi, doveo je do prevelikog napona i razorio strujnu podstanicu. To se dogodilo u pokušaju da se konstruiše jedan uređaj prema Teslinom konceptu koji prizvodi više energije nego što troši.
I danas postoji zanimanje za Teslin koncept bežičnog prenosa struje. To je tema diskusija na konferencijama o novoj energiji, a različite grupe poput Institute for New Energy sa sedištem u Salt Lake Cityu, Utah, nastavljaju sa istraživanjem.
Drugi se istraživači zanimaju za Teslin rad o rezonanciji Zemlje. Teslini naslednici sa strahopoštovanjem posmatraju njegove eksperimente sa jakim elektromagnetskim talasima koji okružuju Zemlju i pri tome bi se trebali pojačavati. Vodeći eksperimentator Ron Kovac iz Colorada pronašao je da je Teslina oprema ustvari mogla da proizvodi vrlo jake talase za zemljinu rezonanciju, ali kaže da današnji istraživači tek počinju da shvataju Teslin rad.
Jedan drugi Teslin izum koji su današnji istraživači nastavili dalje da razvijaju, je njegova turbina bez lopatica. Turbine koje pokreće struja iz vazduha, vode ili pare uobičajeni su sastavni delovi konvencionalnih sistema proizvodnje struje. Ali, Teslina turbina je delotvornija, jednostavnija i jača. Ona može da dobija dodatnu energiju iz neiskorišćene toplote uobičajene turbine ili iz drugih vrsta neiskorišćenih energija, koje se npr. pojavljuju kod naftnih ili plinskih rafinerija. Istraživač Jeff Hayes navodi da bi proizvođači automobila mogli koristiti turbinu bez lopatica kako bi zamenili na hiljade pokretnih delova u klipnom motoru, čime bi se udvostručio vek trajanja motora. Jeff Hayes, začetnik Udruženja konstruktora Teslinih motora u Milwakeeu, Wisconsin, kaže da bi Teslin motor uz energiju koja bi se uštedela prilikom same izrade automobila utrostručilo i iskorišćenje goriva. On objašnjava kako se turbina uklapa u koncept super delotvornog elekro automobila: kao Teslina turbina bez lopatica koja pokreće visokofrekvencijski Teslin uređaj za proizvodnju naizmenične struje, koji opet pokreće elektromotor. Hayes kaže da bi se, kada ne bi postojao politički otpor protiv postavljanja takvog sistema, ta tehnologija mogla razvijati "gotovo na licu mesta". Ipak, on predoseća da vlada ne bi podsticala sistem, koji guši potrošnju benzina budući da jedan deo državnih prihoda potiče iz poreza na benzin. Teslina turbina može proizvoditi i struju kada se priključi na postrojenje generatora.
Jeane Manning, SLOBODNA ENERGIJA Revolucija 21. veka, Omega-Verlag, ISBN 3-930343-04-0
http://www.narodnamedicina.com...a_slobodna_energija_ploca.html