Skroz mi se dopala ova tema! Moram da dodam nesto posto osecam da dosta ljudi pricaju difuzno, nabacuju stvari koje mozda nisu netacne, ali ono sto ja mislim da fali ovom klincu, kao i mnogim drugima koji nisu postavili prvi post ali zato citaju ove ostale, jeste prosto i jednostavno - motivacija.
Moji roditelji nisu imucni, prve 2 godine faksa sam imao privatan smestaj (priznajem!), ali za po 80 evra verovali ili ne za nas trojicu (drug imao neke rodjake). Moji mi na kraju druge godine rekli da nemaju para da mi placaju dalje smestaj, ja presao u dom (naravno, studenjak). I dalje nije bilo bas lako, da nije bilo kredita ne znam kako bih izlazio sa racunom, nije bilo svejedno, 50-100 evra je bilo sve na sta sam mogao da racunam od roditelja (mesecno, naravno). I sta se desilo? Nisam odustajao, znao sam da sam odabrao pravu stvar (mislim na faks - etf) i nista nije moglo da me ubedi da odustanem i da padam u depresiju, radio sam (ali ne, nisam nocio sa knjigom). Jednostavno postavio sam prioritete tako da znam sta mi je najbitnije u tom trenutku, znao sam da ce ostalo doci. Ne samo od sebe, da cu i za ostalo morati da se bijem i tucem ali znao sam da ce doci. I to je ono sto sam hteo da kazem u sustini - brate, kada ustanes ujutru moras da znas zbog cega ustajes i sta te tera tog dana da se kreces, da mrdas! Momenta kad ne znas sta da radis -> postajes besan i tako u krug.
Spoenuo si sport - mene ama bas nikada nije htela lopta (pokusavao), ali sam pronasao svoju rekreaciju - bicikla (i ne, ne moras da dajes vise od 100-150 evra za nju da bi aktivirao organizam). Kada sam besan lepo se provozam ko blesav, vratim se mrtav umoran, divota jedna, otera ti sve brige (bar za neko vreme). Ili brate idi prosetaj, to je bar lako...
Moja filozofija je uvek bila prosta do ekstrema - svi bi mi (ili bar ona normalnija vecina) hteli da budemo Vlade Divac (frajeri, miljenici miliona), ili da nam rodjaci iz inostranstva salju iPodove, HTC-ove i slicne dzidza-bidze ali nismo mi svi rodjeni u takvim uslovima. Pronadji u cemu si dobar i to furaj burazeru, ne fanaticno, ali moras da radis, nema ti druge. Gomilu ljudi znam koji su poodustajali od fakulteta, vratili se kuci ili padaju ispite, samo nas nekoliko je sebi stvorilo uslove za zivot (kakve-takve) u bg-u. Nema para za bacanje za nas vecinu. Cuti i radi i nadaj se u bolje sutra. Ako hoces da menjas svet, menjaj sebe svakodnevno i prilagodjavaj se situaciji (na prethodnom poslu mi kasnila plata -> ja pronasao nov za 3 dana, nece sa jednom curom -> trazis drugu, neces da sedis i razmisljas sta te snaslo).
Ali pronadji drustvo brate, skupi neko drustvo sa faksa pa u setnju kejom ako nista drugo (to je jos uvek besplatno). Ipak sve mora umereno, pobrkace ti se loncici.
Don't try to impress me... I'm good !