Ukoliko ne postoji testament, naslednici se određuju po nekoj službenoj hijerarhiji, prvo idu naslednici prvog reda, a ako njih nema onda neslednici drugog reda, pa onda bliža rodbina itd., s tim što postoje i neki izuzeci, pa to treba proveriti prilikom pokretanja ostavinske rasprave. Inače sve se završava u opštini, odneseš umrlicu, kažeš ko si i šta si, kao i da hoćeš da pokreneš ostavinsku raspravu, oni ti kažu koja dokumenta da im dostaviš (koliko se sećam ne treba ništa osim umrlice i nekakvog zahteva, ali možda se nešto promenilo u međuvremenu) i onda oni to šalju na sud, a sud posle nekog vremena šalje poziv na ročište svim stranama u procesu. Tamo se, kao i prilikom razvoda, sve strane izjašnjavaju da li hoće sporazumno da podele imovinu (obično na jednake delove), tj. da li su se već međusobno dogovorili u kom slučaju se sve završava za jedan dan ili ne mogu da se dogovore u kom slučaju ostavinska rasprava može da se oduži i na nekoliko godina. U svakom slučaju, ta starija sestra treba prvo da se posavetuje sa opštinskim pravnim savetnikom (savetovanje je besplatno) i da vidi da li su uopšte one sledeći naslednici po toj službenoj hijerarhiji, a takođe i zato što se iz tvoje priče može zaključiti da će mlađa sestra praviti problem, pa da vidi šta joj je najbolje da uradi povodom toga.
U svakom slučaju, ta mlađa sestra nikako ne može da izbegne ostavinsku raspravu. Jedino što može jeste da je odugovlači, a sad, koliko dugo, zavisi od toga koliko volje ima da radi tako nešto, ali sudeći po nekim slučajevima iz moje bliže okoline, može to da se otegne na dobrih 10 i više godina. Ono što je bitno, od momenta kada je izdata umrlica, pa sve dok se ne završi ostavinska rasprava, imovina pokojnika se smatra zajedničkom imovinom svih naslednika, pa tako recimo ako se radi o kući, svi naslednici mogu da je koriste i nijedan nema prava da zabrani pristup onom drugom. Isto je i za bilo koju drugu imovinu, tipa automobil. Jedino što ne mogu da rade sa tom imovinom jeste da je koriste za nešto za šta inače treba dokaz o vlasništvu. Upravo zbog toga je, generalno gledano, najbolje za sve naslednike da se ostavinska rasprava završi što pre, jer bez toga ne mogu da urade gomilu stvari, recimo ne mogu da voze auto, mogu samo da ga peru i čuvaju za ukras, ili ako se radi o kući, ne mogu da se prijave na tu adresu, ne mogu da uvedu telefon, i tako neke stvari. E sad, zašto ta mlađa sestra oteže stvar, ko će ga znati... nemamo dovoljno informacija čak ni za predpostavke, tj. ne znamo ni šta se tačno deli, ni u kakvom su odnosu te dve sestre, ni da li su te dve sestre živele u kući pokojnika dok je bio živ ili ne, da li se neka od tih sestara starala o pokojniku i slično, a sud sve to uzima u obzir. Naravno, ne kažem da trebaš te podatke da iznosiš ovde, ali ako sagledaš te stvari, možda možeš sam zaključiti zašto ova beži od ostavinske rasprave. To se obično radi onda kada bi ostavinskom raspravom izgubio više nego što bi dobio, recimo kada se radi o kući, može biti da je neko već prijavljen na toj adresi i stekao je stanarsko pravo (pustio korenje što bi rekao naš narod), pa mu ne odgovara da sad to deli sa nekim ili ima neku kombinaciju (da ne kažem vezu), da nešto završi ispod žita i nekako se dokopa vlasničkog lista, pa se ti onda sudi sa njima narednih 10 godina i dokazuj da to nije njegovo i slično. U svakom slučaju, ta starija sestra bi svakako trebalo da gleda da što pre pokrene ostavinsku raspravu.
Znači, okreni obrni, najbolja varijanta je krenuti od pravnog savetnika, jer on će imati najbolje i najsvežije informacije o tome odakle krenuti i kako.
[Ovu poruku je menjao Marko_L dana 05.02.2010. u 10:41 GMT+1]
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti