Citat:
Ja potupno razumem Horvata i u pravu je.
Treba biti optimista, mada je tesko stanje. Ali ako nemas para uopste, nemas ni za kartu, ni za stan, ni za hranu, ni za prevoz za makar mesec dana, onda koji K* da covek konkurise za posao. Nemaju ni svaciji roditelji po 500 eur u steku, a cesto ni prijatelje koji bi imali da daju na zajam tolike pare. Lako je pricati o tome, ponekad jos lakse uraditi, ali sta cemo ako je nemoguce da se uradi.
Pa ništa, onda legneš i crkneš. Mislim, ako nemaš ni za hranu, ni za stan, ni za prevoz, nećeš da konkurišeš za posao, nećeš da radiš, onda je i teoretski i praktično nemoguće da preživiš.
I ne znam o kakvih 500 evra pričate. Uzmimo za primer Beograd. Za 50 evra može bez problema da se iznajmi neka soba ili čak garsonjera negde na periferiji. Sa nekih 100 evra, možeš da pokriješ hranu, struju i vodu... naravno, pod uslovom da si ekstra štedljiv, ali tako mora prvih mesec-dva. Znači treba ti hebenih 150 evra. Ako toliko ne možeš da uzajmiš, onda ih sigurno možeš zaraditi za 2 meseca radeći bilo koji posao. Mislim, ono, beri kukuruz, okopavaj nečiju njivu, šetaj pse, raznosi novine, radi kao utovarivač u nekom magacinu, prazni septičke jame... bilo šta što može da se nađe u tvom ili nekom okolnom mestu, pa kad nakupiš 150 evra, kreni put većeg grada. Mislim, sve je bolje nego biti pasivan i kukati kako u tvom mestu nema posla za tebe.
Citat:
I sad kad nešto razmišljam, da je umesto mene otišla kod nekog klinca koji ne ume reći ne (a verovatno i jeste), klinac bi sigurno išao da to pogleda, pa se patio sa time, pa bi tražio po netu šta je, verovatno bi se stvarno tudio da pomogne i izgubio ne znam ni ja koliko vremena na glupost, možda bi i uspeo da reši problem, a možda i ne, ali to je nebitno, bitno je da bi izgubio masu vremena bez veze samo zato što ne ume reći ne..
Pa dobro, nije baš uvek pametno reći ne. Evo, pre nekog vremena zove mene jedan komšija, inače privatni prevoznik, da mu pogledam nov TV koji nema sliku i ja razmišljao da li da odem ili da mu kažem da sam prezauzet, a i ne razumem se toliko u televizore da bih mogao nešto da popravim i na kraju prelomim i odem, makar da pokušam da ustanovim problem. I ispostavilo se da je problem samo u tome što kanali nisu naštelovani, dakle jedan autosearch rešava problem. Taman dok su pronađeni kanali, popijemo lepo kaficu, ispričamo se, on mi se zahvali, ponudio je da mi plati, ja naravno odbio (šta da naplatim za kliktanje na autosearch :)) i desi se posle par dana da mi zatreba prevoz nekih kabastih predmeta. Okrenem par oglasa, i kao po običaju jedan prebukiran, drugi zauzet, treći je upravo završio sa poslom, četvrti nedostupan. I setim se ovog komšije, pozovem ga, on odmah bez pogovora upalio kamion, došao do mene, još mi pomogao da utovarim stvari, odvezli gde treba... a nije mi ni benzin naplatio. Da sam kojim slučajem odbio da mu pomognem onda, ne verujem i da bi on meni kasnije izašao u susret. čak i za pare pošto je upravo bio završio sa poslom za taj dan. Tako da, ponekad se isplati pomoći nekome.
To posebno važi za poslodavca. Kao što rekoh, može to da bude i problem ako pređe u naviku, a ništa od toga ne dobijaš. Međutim, to je ujedno i prilika da sa poslodavcem popričaš u malo opuštenijoj atmosferi o poslu, pokažeš da znaš nešto više od onoga što misli da znaš, pa možda dobiješ bolje radno mesto ili barem mogućnost da uzmeš neki ekstra slobodan dan, itd., pa sad, koliko si snalažljiv, toliko ćeš i dobiti. Jednostavno ne verujem da se bilo koji odrađen posao ne može konvertovati u neku drugu vrednost. Ako vidiš da ne može, onda to više i ne radiš, kao što rekoh, isključiš telefon posle radnog vremena... to ti barem niko ne može zabraniti.
[Ovu poruku je menjao Marko_L dana 29.03.2010. u 07:25 GMT+1]
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti