Ozbiljna Belgrade
Član broj: 1323 Poruke: 60 *.adsl-4.sezampro.yu.
|
Evo zene koja ce imati dva prezimena, pa da objasni zasto.
Doduse, jako je tesko pisati o ovoj temi na strani broj 10 kada je duplo prezime vec na pocetnom postu okarakterisano kao “poremecaj licnosti”. Priznajem da se nisam nadala da cu na ESu citati toliko negativnih komentara o "zenama sa dva prezimena" - kao da je to neka bolest, a ne samo jedna od opcija koju omogucuju drustvo, zakon naravno i dogovor partnera...
Jako retko ucestvujem u diskusijama, ali s obzirom da ES pratim gotovo od osnivanja i da sam ponosna na njegov sadrzaj i ljude koje te sadrzaje stvaraju (sa strucnog stanovista), osecam da moram da iskazem svoje misljenje – iz cisto zenskog ugla.
Prvo da odgovorim na pitanje “Zasto devojka/zena zeli da zadrzi svoje prezime”, a da to nije fenimizam, pomodarstvo i razni drugi termini upotrebljeni tokom diskusije.
Zena svoje devojacko prezime dozivljava kao deo sebe i svog identiteta. Po tom prezimenu su nas prozivali nastavnici, profesori tokom skolovanja, po tom prezimenu nas poznaju prijatelji iz osnovne, srednje skole, sa fakulteta, znaju nas u poslovnim krugovima. Ali ono najvaznije - TO SMO MI! Ja sam svoje ime i prezime! I da - zelim da na svoje dodam i muzevljevo i da na taj nacin postanemo porodica, da nam se deca isto prezivaju, da nam na ulaznim vratima pise samo jedno prezime, ali da ja za svoje potrebe mogu da koristim i svoje originalno prezime. Jer je ono deo mog najdubljeg identiteta...
Malo sam zatecena svim ovim komentarima koji su jako izriciti po pitanju toga da se neki muskarci ne bi ozenili svojim suprugama da nisu htele da preuzmu samo njihovo (muzevljevo) prezime. U mom okruzenju su uglavnom zene sa dva prezimena. Cak preko 90% njih. Imam samo dve drugarice koje su uzele muzevljevo prezime. I to je jedna zelela da zadrzi svoje i doda muzevljevo, ali je nekoliko dana pred vencanje shvatila da je on beskrajno tuzan zbog toga i da se oseca kao da oni uopste nece biti porodica ako ne budu imali jedno prezime (cini mi se da Ventura ima slican stav... u nekoliko prvih postova sam bila zgranuta stavom, a onda kad je rekao da mu je vazno da imaju JEDNO prezime, pa makar i trece, shvatila sam da je njemu jedno, isto, prezime definicija braka i porodice).
Da se vratimo zadrzavanju prezimena i dodavanju – nekoliko konkretnih argumenata za to, sa zenske strane:
1. Zena na taj nacin zadrzava svoj identitet („svi je znaju pod tim imenom i prezimenom ceo zivot“) a istovremeno preuzima identitet muza, tj nove porodice i dece.
2. Moze da se potpisuje i samo sa jednim prezimenom, kao i inicijalima – uopste nije obavezno da potpisuje oba prezimena (za argument o broju slova u dva prezimena).
3. Uzimanje prezimena muza (a ne zadrzavanje svog, sto vidim da je isto bolja opcija za mnoge na ovom forumu od dva prezimena) sluzi bas tome da se bude porodica. Da se majka preziva isto kao dete. Da moze dete da vodi u inostranstvo bez odobrenja oca, da moze da ga upise u skolu, vodi kod lekara... Da se oseca da je stvorila zajednicu sa svojim partnerom - jer oni se u hotelu prijavljuju kao Mr and Mrs Petrovic, Stankovic, whatever. A to sto zena u pasosu, licnoj karti, drugim dokumentima ima oba prezimena i SLOBODU da ih oba koristi ili koristi samo jedno (npr da joj ostane poslovna email adresa na devojacko, a da u potpisu ima oba prezimena, a da se u novim krugovima gde je sa muzem predstavlja samo njegovim itd.) Dva prezimena nam omogucuju pravo izbora. Muskarac nece zenu, kada je siguran u njenu ljubav i privrzenost ka njemu i deci, uslovljavati promenom prezimena i prihvatice NJU kao zenu koju voli. Ne mogu da shvatim komentare oko vanbracne zajednice i toga da je u redu da devojka do udaje bude Petrovic ali da nakon udaje ne sme vise da bude Petrovic - Stankovic, nego sad samo Stankovic. Zasto toliko izricitosti? I zasto ne dva prezimena?!
E a sad malo oko toga zasto se uopste udavati/zeniti ako zena nece da uzme muzevljevo prezime (sto nisam verovala da cu ikada procitati kao ozbiljno izreceno pitanje!):
Brak nije samo dogovor oko prezimena. To je dogovor i oko mesta stanovanja (u iznajmljenom stanu, u zeninom stanu, u stanu muskarca, sa cijim roditeljima, bez roditelja, itd), broja dece, nacina raspolaganja imovinom/platom, jedna kola/dva automobila, letovanja/zimovanja itd. Sreca je kada muskarac kome je vazno da zena uzme njegovo prezime naidje na zenu kojoj to nije pod 1, nego je njoj npr vazno da ne zivi sa svekrom i svekrvom u istom stanu/zgradi. Pa se onda lako nadje kompromis.
Tesko je i mucno ako muskarac koga zena odabere ne moze da razume da je njoj njeno prezime vazno. Da je za njega vezana. I da ne moze da ga se odrekne nakon 25/30+ godina. Ili ne zeli. A i ne mora. Tuzno je kada muskarac promenu prezimena dozivljava kao jedini dokaz ljubavi. I ako se ona ne odrekne svog devojackog prezimena - onda nista od braka, porodice... Pa nije valjda brak i porodica samo prezime? Pravo je pitanje zasto se muskarci osecaju ugrozenima od samostalnih devojaka? Koje su pri tom BAS NJIH odabrale za partnere! I zele da BAS NJIHOVO PREZIME dodaju svom! I promene sva dokumenta, imaju preko 20 slova u licnoj karti, pasosu, na bankovnim karticama...
Zar nije dodavanje prezimena - prihvatanje muskarcevog identiteta kao svog? I zar muskarac ne treba da bude PONOSAN na svoju zenu sto nije odlucila da zadrzi svoje prezime (sto je takodje moguce i sve cesce), vec je odlucila da udje u njegovu porodicu primanjem njegovog prezimena? Zar nije to takodje odraz ljubavi?
I za kraj, zelela bih da citiram tekst O braku Duska Radovica, koje citaju umesto odredaba zakona u Beogradskim opstinama... On je tu sve lepo opisao! :)
Dusko Radovic:
"BRAK se uredjuje zakonom samo onda kad ne moze drukcije. Zbog toga ne dozvolite da vam zakon uredjuje brak. Uredite ga sami, lepse i humanije nego sto bilo koji zakon to moze da predvidi.
ZELIMO da vam bude lepo, da traje dugo, da se radujete jedno drugom, da zivite sa uvernjem da ste danas obavili jedan od najvaznijih i najlepsih poslova u zivotu.
SAVETUJEMO vam da ne zurite, da stedljivo trosite i reci i osecanja. Nemojte odmah potrositi sve. Rasporedite svoju ljubav i uzajamno postovanje na svaki dan zajednickog zivota.
ZAKON kaze da su muz i zena u bracnoj zajednici ravnopravni. A to moze i lepse da se kaze:
Povecajte svoje obaveze da ne biste ugrozavali prava drugih.
U DANASNJEM svecanom cinu stekli su se ne samo obostrana ljubav vec i vasi pojedinacni i zajednicki interesi.
BRAK ne moze biti cilj.
ON JE samo mogucnost da se vasi drugi interesi lakse i lepse ostvare.
ZATO stalno gradite svoju vezu, prosirujte njene granice, ne dajte joj da se zacauri, olenji, uspava, da prestane da zivi i postoji.
BOGATITE svoj zajednicki zivot, borite se za raznovrsnost zivota, budite realni i odmereni kad odredjujete svoje ciljeve i zelje, jaki i uporni kad treba da ih ostvarujete.
NE MOZETE se baviti samo ljubavlju. Ljubav je lepa samo kad se podrazumeva, kad prati sve ostale nase aktivnosti, kad nam daje snage da se sto uspesnije ostvarimo kao licnosti i clanovi drustva.
BUDITE ljubomorni, ne jedno na drugo, vec na svoj brak. Cuvajte ga i branite od svih iskusenja, smatrajte ga dragocenim za svoju sudbinu i srecu.
NEKA ovaj dan bude srecan pocetak vaseg dugog i lepog zajednickog zivota. "
|