Profil i kvalitet studenata je bio i biće raznolik - od onih koji spadaju u levu polovinu normalne raspodele IQ krive pa do vrlo talentovanih i snalažljivih. Mnogi prilikom upisa u fakultet se ne vode racionalnim razmišljanjem, nego često na tu odluku uticaja ima euforija koja nastaje posle završene gimnazije (ili druge srednje škole), odabir fakulteta (i grada) drugara/drugarica (momka/devojke) iz škole i sl. Retki su oni koji objektivno i racionalno mogu da u tim godinama procene šta će to biti traženo u Srbiji (osim IT industrije). Mi ne živimo u zapadnim razvijenim zemljama gde u firmama ima mesta kako za prvog u klasi tako i za one sa dna rang liste diplomaca.
Ja sam isto dugo vremena imao problem sa time kada ko sve upisuje i završava studije u Srbiji, i to me je užasno nerviralo. Ali, jednostavno to je tako svuda u svetu. Ono što je kod nas veći problem je to što po završetku studija, diplomci nemaju skoro nikakvog iskustva koje mogu da primene u praksi (poslu). Ne mogu da kažem sami ne mogu nešto da urade po tom pitanju, ali opet, glavni krivac je naše žalosno školstvo. U poslednje vreme su uveli ove stručne prakse, ali to je sve na amaterskom nivou. Drugi problem je mrtva privreda, tako da one malobrojne firme koje imaju kapacitet i želju da zaposle tek svršenog i neiskusnog diplomca biraju samo one najbolje. Jedan deo ode u inostranstvo i tamo nastavi da studira ali većina ostaje ovde i čeka da mu neko da šansu da se dokaže. Nije svako šarmantan, i ne može svako da pokaže svoje kvalitete u roku od 5 minuta razgovora na intervjuu. Neko je možda ćutljiv, povučen, ali radan i istrajan i može da završi neki posao u firmi koji ne zahteva inovativnost nego jednostavno šablonsko delovanje. U stvari, većina poslova (gledajući sve moguće profile) i ne zahteva inovativnost, nego poznavanje materije na tom nivou da se isprate stavke nekog recepta (tj procedure) u firmi.
Da sumiram, razumem ljude koji se trude i daju svoj maksimum u nalaženju posla i neće da se ponižavaju radeći sve što im poslodavac kaže. Neko je jednostavno dobio nagradu od nekoga u vidu visokog IQ-a, dok neko drugi to mora da nadoknadi strpljenjem i upornošću. Otežavajuća okolnost je ta što je naša država i društvo ovakvo kakvo jeste. Ali opet, srećom pa se nismo rodili u Ruandi.
Pozdrav i ne gubite nadu.