Ok, pošto me je pecadvadesetšesthiljada pozvao na temu, valjda je vreme da vam odgonetnem tajnu CDDA, nakon 4 strane teksta: CD plejeri
(noviji [1988+ :) ] koriste, stariji su koristili neke posebno fino motane zavojnice, kondenzatore i slično, da bi ispeglali špiceve posle D/A konverzije) koriste
oversampling, x2 i x4, što bi značilo da sam plejer pre D/A konverzije generiše još dodatni bit iza svakog bita (x2) ili još dodatna 3 bita nakon svakog pravog bita (x4) - time se učestalost uzorkovanja (sampling frequency) pomera na 88.2kHz / 176.4kHz, pa je rekonstrukcija audio signala približnija. naravno, signali inače ne prelaze 20-21kHz.
Ko se razume u digitalnu fotografiju, ista stvar je sa softverskim povećanjem broja piksela u odnosu na čip, ali tu se taj zahvat zove (mislim) interpolacija.
Ili se možda i kod cd plejera to radi prostom interpolacijom... jbt, zaboravio sam, davnno je bilo...
enivej, dobije se fs=176.4kHz, ali je originalni signal ipak semplovan na 44.1kHz, što u principu efektivno znači da Nuquist-ova frekvencija važi za 44.1kHz (gornja frekvencija koju je moguće reprodukovati 22050Hz), ali da se dobija oblik napona (za frekvencije do 22050Hz) kao da je fs=176.4kHz, to jest, čujni opseg bude mnogo verniji, uz četiri puta manje podataka, i ono najvažnije - kompatibilnost sa već odštampanim CDDA diskovima.
inače, da, prilkom A/D konverzije se primenjuju lowpass filteri, podešeni tamo negde na 20-21kHz, baš iz razloga da ne bi slučajno prošla frekvencija koja ne može biti semplovana (23kHz recimo), a koja će izazvati aliasing.
@pwisted: ako još nije niko rekao, 16bitni zvuk ima rezoluciju od 15bita u pozitivnom delu, i 15bita u negativnom - onaj jedan bit određuje pozitivni ili negativni deo periode... dakle, 16bita ima rezoluciju od +32768 do -32767 tačaka u odnosu na pravu, i izgleda da nikada nikome nije zasmetalo u zvuku nepostojanje prave sredine :)
@peca-twentysix000: audio CD sa test sinusoidama se najbolje kompresuje .rar formatom - davno sam kompresovao .wav test-tonova, i od 10-11MB .wav fajla dobijao 35kB .rar! jednostavno je neviđeno lako kompresovati nešto što se neprestano ponavlja, kao što je sinusoida u digitalnom obliku. Takođe, proces je bez gubitka ijednog originalnog bita, tj. svi bitovi iz originala će postojati i u krajnjem, dekompresovanom fajlu. Moja procena je da bi za ceo .iso (.nrg isto) onog test cedea od 600MB dobio maksimum 15-tak MB .rar fajl, iz koga bi se najlakše dekompresovao image fajl, bez gubitka ičega.
P.S. ljudi ne slušaju sinusoide, četvrtke, trouglove, pozitivne i negativne rampe - ljudi slušaju krajnje kompleksne zvukove, sastavljene od mnoštva ovih gorenavedenih, plus nekoliko redova harmonika... tako da, čista sinusoida ne garantuje prijatan zvuk, jer možda problem nastane tek kada se pomešaju trougao i četvrtka sa njom :)
takođe uopšte ne treba porediti originalne datoteke (PCM .WAV) sa kompresovanim datotekama kod kojih se deo početne informacije izgubio.
Takođe, numerički podaci o zvučnim karticama za PC nisu nikakav pokazatelj kvaliteta zvuka - kartica koja ima podatak da radi sa materijalom od 192k/32bit, ima samo brzinu obrade podataka - na šta će da liči taj napon kada bude napustio čip, to nigde ne piše uz jeftine integruše, a kod skupljih se navodi kao THD (total harmonic distorsion).
Ako imate još pitanja, slobodno. A ako sam negde pogrešio, ispravite me, ali konstruktivno :)
Kad, tokom pravljenja Nes kafe, umesto da uzmeš mleko iz friza tamo ustvari staviš Nes konzervu - shvatiš koliko je multitasking za*ebana i pipava rabota :)