Poenta je u tome da ovo i nije tako trivijalan problem kao što na prvi pogled izgleda. Naime, postoji nekoliko načina evidencije (obračunavanja) troškova robe/materijalnih sredstava u računovodstvu. Jedan od njih je i metod srednje vrednosti, koji je u principu dosta čest u praksi, na čemu se bazira poslednji post. Dakle, pitanje je na koji način klijent želi/već obračunava troškove robe.
Sve sto je besmislenije, utoliko je bolje.