Citat:
Andrej013
Mene zanima misljenje ovih nasih Amera iz SF-a i NYC-a vezano za kvalitet zivota u vidu slobodnog vremena.
koliko sam citao i pricao sa ljudima iz USA(dosta) tamo se zivot svodi na posao sem ako si medju onih 10% kojima je comute time manji od 1h u jednom pravcu, a i njima je godisnji odmor oko dve do tri nedelje(sto je daleko manje nego bilo gde u Evropi). pored toga, 'cilj' ti je da ostanes prekovremeno na poslu kako bi se dokazao. sto znaci, da na kraju ti putujes do posla 1.5h, tamo ostajes 10 da bi se dokazao, vracas se jos 1.5h sto znaci da ti samo na posao otpada 13 sati dnevno od 24... 8h spavas i na kraju ti ostaje 3 sata dnevno za spremanje hrane, tusiranje(higijena i sl), kupovinu, vaspitavanje dece... i na kraju, naravno, uzivanje u tom americkom snu u 'slobodno vreme' koje mi deluje dosta imaginarno u takvom sistemu, a mozda i gresim?
a onda te ceka "employment-at-will" sistem koji ne stiti nikoga na svetu i poslodavac moze da te otpusti bilo kada zato sto mu se ne svidja tvoja frizura ili cak bez da ti kaze zasto te otpusta... sto verovatno dovodi do napetosti na poslu pa nije ni cudo sto se masovno radi prekovremeno...u takvim situacijama, cujem, ljudi ne uzimaju godisnje po par godina sto je po meni ako ne zlocin, onda greh..
Ovo jako zavisi od oblasti kojom se baviš, firme za koju radiš i tvoje pozicije u toj firmi. Evo, recimo, mog radnog dana: Ustajem u periodu od 8:30 - 9:30. Do posla mi treba 17 minuta korakom, 3 - 5 minuta kolima (za sada je moj odgovor rent na pitanje buy vs rent). Radno vreme, plivajuće, ali uglavnom sam na poslu u 9 - 10, pauza za ručak sat vremena negde u periodu od 12 - 14 (uglavnom ručam kući, ponekad čak imam i vremena da se prćnem u bazenu), i sa poslom završavam, najčešće posle 8 + 1 = 9 sati od trenutka dolaska na posao. Ako treba, ostanem duže, ali to je do sada najviše bilo sat vremena, i to samo 2 puta. Za zaposlene sa decom, koliko sam mogao da vidim, priča je nešto drugačija, pošto se tada bira kraj za život u kom se nalazi pristojna državna škola, a ti krajevi tipično (opet, ima izuzetaka) nisu baš blizu firme , tako da nije redak slučaj da se do posla vozi 30, 40, čak i više minuta u jednom smeru.
S druge strane, znam konkurentsku firmu u kojoj se radi najmanje 10 (ne računajući pauzu za ručak), a neretko i 12 sati. To se jednostavno očekuje od svih radnika u inžinjeriji i od mnogih menadžera.
Employment-at-will može biti veliko opterećenje za radnike koji su još uvek na radnoj (h-1b ili nekoj drugoj) vizi, jer u slučaju otkaza, imaju jako malo vremena (7 dana, čini mi se) da nađu drugi posao pre nego što moraju da napuste zemlju. Zbog toga, neretko, mnoge firme masovno zapošljavaju (i pokušavaju da povećaju limit u broju godišnje odobrenih radnih viza) upravo takve radnike koji nemaju puno izbora nego da ostavljaju dušu na poslu i bivaju šutnuti kada više nisu potrebni. Tipičan profil radnika koga verovatno čeka ovaj scenario jeste Indus / Azijat [ispod]prosečnog znanja / umeća. Ovo je poznata stvar ovde i postoje pokreti protiv ovog modernog robovlasništva.
Efikasnost i praktičnost je ovde zajednički epitet za mnoge stvari. Neke su besplatne a za neke ćeš morati da platiš, i ako ne povedeš računa, lako se može potrošiti sve što se zaradi. Izbor je tvoj, kao što je moj izbor bio da sam zamenim pumpu za servo na kolima za šta mi je bilo potrebno sat vremena, pre nego što sam hteo platim 400$ za ruke majstora...
Dužina godišnjeg odmora jeste 2 ili 3 nedelje, plus, uglavnom 7 dana plaćenog bolovanja, tako da se može navući do 4 nedelje ukupno za odmor. Uglavnom ljudi odlaze negde na produžene vikende, da li je to kraće letovanje u Meksiku / Karibima / Havajima, da li skijanje ili nešto treće... Duži odmori imaju smisla kada recimo posećuješ svoje, jer ti samo na let tamo - vamo ode 2 čitava dana, plus bar 2 dana na privikavanje organizma na drugu vremensku zonu.
--