Citat:
3way: E, ovo ti je vrhunski savet za prezivljavanje.
MIslim, sta ce ti onda sve ovo za prezivljavanje. Jednostavno, koristi ono sto je na lageru - pa dok potraje....
U prvo vreme svi ćemo imati neke zalihe za preživljavanje. Uostalom, sve sa spiska spada u neku kategoriju zaliha koje bi trebalo da pomognu dok se telo i um ne priviknu da više nema civilizacije i da je čovek zaista majmum (bezdlaki) koji ne ume da se vere po drveću i da mora da se snalazi kao i majmunolika braća bez tehnologije (pa čak i bez štapa i kanapa) za preživljavanje (hrana, voda, sklonište, teritorija).
Gomilanje (lagerovanje) zaliha imalo bi smisla samo u slučaju da ne mora da se beži od kuće (mada, u tom slučaju, zalihe bi morale biti vrlo tajne kako ne bi magacioneri platili glavom svoju robu ili ostali bez iste).
Citat:
Ankalagon the Black: Ukratko, u slucaju globalne katastrofe najveci broj ljudi ce umreti. Biti u velikom gradu u tom trenutku je otprilike ravno samoubistvu. Medjutim, srecom, nece biti takve katastrofe za naseg zivota iako bi cini mi se mnogi voleli da se tako nesto desi. Samo ne znam zbog cega misle da bi oni bili ti koji bi preziveli.
Možda sam luda, ali u tom slučaju ne želim ni ja da preživim a ni da prežive ni moji najbliži, toliki mazohista nisam.
Već rekoh, najsrećniji bi bili oni koji bi nastradali u prvim danima - satima globalne kataklizme, za sve ostale život bi bio totalno mučenje tako da bi iz tog ugla Etiopljani današnjice bili pravi luksuzanti.
Naravno, bilo bi mnogo lakše ako se ne bi moralo bežati od kuće/stana.
Slažem se da je, u takvoj situaciji (kataklizma, rat), velika prednost život u malom mestu - selu (i još bolje na nekom salašu u Centralnoj Srbiji - što nezgodniji teren to bolje a još ako u blizini ima neka tajna pećina sa skrivenim ulazom) ali ne verujem da bi naši gradovi u velikoj meri bili samoubilački.
Srbija je na takvom geografskom položaju i takve veličine da je mala verovatnoća da će baš ovde da nešto sleti (asteroid, NLO) a konfiguracija terena takva da pruži makar minimalnu zaštitu u slučaju hemijskog ili atomskog rata, ili bilo kakvog rata globalnih - apokalipstičnih razmera (mislite da '99 ameri ne bi imali veći broj uspešnih pogodaka, da nema ovih naših brda?). Brda i planine su nas do sada milion puta spašavali.
Bilo šta da se desi (ako se desi) do nas će stići odjek čija će veličina (razornost) zavisiti od inicijalne snage, "izmorene" pređenim rastojanjem i terenom.
Doduše, nismo jedina privilegovana teritorija. Možda bi trebalo da na vreme pobegnemo na Severni (pa čak i Južni) pol: tamo po defaultu sem belih medveda i par istraživačkih stanica, nema žive duše (a pogotovo ne ljudi).
Uostalom, sve apokalipse primarno se dešavaju u Americi, a daleko je Amerika.
ER