Citat:
Nedeljko: EmmaR ima neskriven gnev prema crkvi i religiji, ali bi da uređuje crkvu po njenom. Eto, htela bi da poseti Hilandar. I ja bih da kresnem Anđelinu Džoli, ali se nešto nismo sreli. Hoće ona veći broj stolica u crkvi, a u crkvu ne ide.
Ivane, sa skoro svime mogu da se složim osim sa time da je jaki problem svesti pljuvanje u dalj. Da, jeste metafizički pojam, o tome i pričam, ali to je ono što nam je najbliže i što najneposrednije opažamo, svoje osećaje (mislim, dakle postojim). Ti bi da pobegneš od tog problema, ali on mene intrigira, jer u svakom slučaju naši unutrašnji doživljaji objektivno postoje, tako da tu činjenicu ne mogu da ignorišem. Upravo na taj pojam svesti mislim i on svakako ne može biti plod organizacije materije.
Je li a da li je normalno ako sam žensko da saginjem glavu i da istu krijem ili šišam jer nekome smeta duga kosa?
U crkvu ne idem iz principa, uglavnom, i to zbog takvih kao što si ti i tebi sličnima, a početna odbojnost je bila, verovao ili ne baš zbog tog nedostatka stolica a postojeće (gurnute u ćošak) bi zauzele babe tračare a ako bi mlado "živinče" zalutalo tamo, katastrofa....). Uz to, godine su učinile svoje (iako sam daleko od 50te), pa su mi te stolice neophodne a stepenice mi odavno nisu prijatelji. Prema tome, ne lupam što se tiče stolica. Kasnije, došao pubertet a sa njim i ciklus (pa zna se već...), pa novokompovani vernici,.... pa shvatih da mi nije potreban bog da bih bila dobra (u smislu da ne kradem i ubijam i ne kradem tuđe mužjake), a i da nije po defaultu dovoljan da pojedinci ne čine zlo (tj da ne postoji nikakakva ovozemaljska nadzemaljska sekcija koja će da serijskog ubicu spreči da uđe u hram u smislu da ne može da prođe nevidljivu prepreku istine), ... i eto me među ateiste ili pre agnostike. Teško je izbrisati programe usađene u detinjstvu, pa sam zato između ostalog, protiv veronauke u školama. Ko hoće da se deca na taj način verski organizuju neka to bude u vidu sekcija pri crkvi, u crkvenim prostorijama ili nekoj zakupljenoj sali a ne kao deo obrazovanog sistema pa makar to bio samo izborni predmet koji u manjim sredinama, sa malim brojem dece postaje prinudno obavezni (ili prinudno nemuguć za izbor, jer apsolutna većina tako hoće a za 2-3 đaka nema smisla držati nešto drugo, tj nije ekonomski isplativo).
Ja nemam neku izričitu želju da posetim Svetu Goru ali je iritantna činjenica da postoji zabranjena zemlja za sve žene ovoga sveta.
Da te obavestim, teško da bi Angelina dobrovoljno pristala da bude kresnuta od tvoje strane i kada bi ste se sreli. Prema tome, samo sanjaj kad već ne umeš da uživaš u onome što imaš.
Ali, tebi je mnogo lakše da napadaš druge i da ih anatemišeš, nego da iz svoje glave odgovoriš na par jednostavnih pitanja i ono što ti smeta jeste činjenica da sam pokrenula lavinu pitanja i "negativnih" komentara koji nisu u skladu sa tvojim svetom.
Prvo si se par stranica bavio maksimalnim pljuvanjem po izumrlim Bogumilima, a sada se okrenulo na pljivanje žena i invalida. Ja to tako vidim, jer ono što mogu da zaključim je sledeće:
- žena je niže biće i nikako ne sme da ide u crkvu kada je u ciklusu
- invalidi, ako nisu naučili da lete ili im je mrsko da puze i grebu se uz stepenice, ne moraju da uopšte idu u crkvu jer to ionako nije za njih
- ko ne može da stoji i odsluša službu, marš iz crkve
Vraćam se na problem ciklusa. Jedino logičko objašnjenje moglo je da potegne još iz perioda pre hrišćanstva kada nisu postojale gaće pa je postojala verovatnoća da krv kapne na pod. Mada, koliko mi je poznato, uvek su se žene dovijale da ne bi bile "provaljene", tako da je verovatnoća za tako nešto bila jako minimalna. Ako se uzme ovakvo objašnjenje, danas je pored vata, uložaka, tampona, ovo totalna besmislica i odavno je prevaziđena.
........................
Ja lično:
- ne mogu da se klanjam bogu koji poziva na ubijanje
- ne mogu da se klanjam jer sam žensko a ako već sam nedostojna (jer imam "čast" da mesečno krvarim, što je biološki znak plodnosti kod svih ženki sisara, a čovek je prvo životinja, potom sisar, pa primat, pa na kraju čovek), zar ne bi bilo čikanje pojaviti se u božjoj kući ovde na zemlji
- ne mogu da verujem u iskrenost i neiskvarnost ljudi koji propovedaju o dobroti i odricanju a pri tom se oblače u zlatne odore, voze u besnim automobilima i "pljačkaju" siromašan narod a pri tom ih baš briga ni da da li bliski rođaci imaju šta da jedu)
............................
Ja nisam ni za kakvu novu religiju, ja sam protiv religije. To je velika razlika.
Ali opet, ponavljam po milioniti put, nažalost, naš (ljudski) nivo svesti je i dalje jako nizak da nam je neophodan imaginarni beskonačno moćan u isto vreme i dobar (sposoban da prašta i pomaže nesebično) i zao (razjaren kada su u pitanju grešnici), a opet pravedan (svakome po zaslugama a ne po babu i stričevima) kako bi nas vodio i usmeravao da se ne bi smo poklali međusobno. Ali, opet, postoje religije i religije i klanja među religijama (njihovim pripadnicima), što je opet paradoksalno bolje nego da tih religija nema. Jedna zajednička religija bi gotovo u potpunosti ukinula klanja na religijskoj bazi ali bi opet ostalo klanje po osnovu pola, sexualne opredeljenosti, boje kože, kose i očiju. Sve dok nam ne poraste nivo svesti ili dok ipak na kraju ne izumremo kao vrsta bez ikakvog upliva velikog boga.
Oni svesni i polusvesni su pripadnici manjine i njihov glas ne dopire do programiranih mozgova. Ovo je samo buđenje. Nešto nalik buđenju Evrope iz mračnog srednjeg veka kada je na hiljade nedužnih naprednih umova stradalo po mračnim tamnicama i lomačama a samo zato što je njihov um išao ispred vremena, samo što je ovo nešto mnogo veće i zahteva duži vremenski period.
........................
Pokušavam da budem ponosni stanovnik ove prelepe planete koja je pravo čudo ako se posmatra bliži svemir.
Pokušavam da ne vređam svoje okruženje (a pri tom mislim na celokupno okruženje: biljke, životinje, ljude - ajde da izdvojim); S druge strane, s obzirom da sam ljudsko biće sklono branjenu imaginarnih teritorija, uključujući i duhovne, imam problem da odolim a da ne komentarišem - odgovorim na ono što mi je totalno OUT a i da ne pohvalim ono što mi je IN.
Pokušavam da živim u skladu sa svojom prirodom a da pri tom ne ugrožavam druge iz okruženja i da uzimam samo onoliko koliko mi treba.
Ja nemam problem oko toga da mi je potreban bog kao kočnica i smernica u razlikovanja dobrog i zla. Ali, ne smatram da sam nešto svesnija od ostalih. Mene je život naterao da se opredelim, da razdvojim 1 i 1 iz 2 i odlučim koja 1 je istinitija.
Pri tom sam sasvim svesna da uvek postoji verovatnoća da možda grešim jer, opet se po ko zna koji put ponavljam, on za šta znam jeste ono juče i ono danas i ono što je ili provereno ili neposredno iz okruženja. Sve ostalo može da bude a ne mora, bez obzira šta ko tvrdi i koliko žučno brani svoju tvrdnju. Da li se Mića i Cica švalerišu, o tome mogu samo da nagađam sve do trenutka kada ih ne uhvatim na delu ili u rukama imam njihove razgolićene fotografije (što je opet sumnjiv dokaz koji i običan amater sa viškom vremena može da izmontira) ili oni to javno ne priznaju. Takođe, ni pretučena Cica ne može biti dokaz jer bi se taj događaj desio zahvaljujući čaršijskom tračarenju dospelom do ušiju njenog zvaničnog supruga Pere.
ER