Uvijek je korisno pojasniti polazne pojmove i polazne istine (da li jednako podrazumijevamo smisao klimanja glavom gore-dolje kao DA, ili desno-lijevo kao NE).
Svemirski prostor (sa svim njegovim sadržajima i atributima) je jedan i jedini (nemamo drugog i drugačijeg, bar neznamo za drugi i drugačiji). U tom i takvom prostoru sve se zbiva i sve posmatramo, upoređujemo, opisujemo,.... U tom i takvom prostoru postavljamo (osmišljavamo, zamišljamo) i svoju prvu TAČKU - P!
Tačka nema ni jedno poznato nam svojstvo, ni jedan atribut, i postoji (dok je zamišljamo) i ne postoji (kad prestanemo o njoj razmišljati). Postoji li još pojmova koji i postoje i ne postoje?
Postoje li pojmovi koji imaju samo jedno svojstvo, jedan atribut („materijalna tačka“, dužina, broj,...)?!
Postoje li pojmovi koji imaju dva atributa, ..., itd, redom dalje do najsloženijih pojmova i sadržaja. Tako, otprilike, ide moj put i način razmišljanja i izgrađivanja sadržaja koje iskazujem na više različitih načina.
Kada osmislimo prvu tačku - P, kroz tu tačku možemo odmah zamisliti snop pravaca. Ni jedan od tih pravaca nije „privilegovan“ u odnosu na drugi, ni jedan se ničim posebno ne ističe u odnosu na drugi. Kada jedan od njih posebno istaknemo (izabravši još neku (novu) tačku u prostoru i imenujemo ga – x, tim našim postupkom smo ga „privilegovali“, učinili „jednakijim“ u odnosu na sve ostale pravce. Odredivši položaj te nove tačke (imenujući je) na jednom od pravaca poluprave tek tada smo u mogućnosti birati smjer, tek tada smo u mogućnosti pričati o razdaljini ( dužini duži između tačaka prave). Za iskazivanje veličine duži neophodna nam je „jedinica mjere“ (veće ili manja veličina iste vrste) za upoređivanje. Dakle, već uvodimo sadržaje – dvije tačke, dvije dužine, dva smjera,...).
Za sve što osmišljavamo koristimo objekte poznate nam iz fizičke stvarnosti. Ti si formirao lijep iskaz „geometrijski opis fuzičke stvarnosti“. Taj geometrijski opis je samo pomoćno sredstvo kazivanja i iskazivanja „fizičkih zbivanja“. „Algebarski zapis geometrijskog opisa fizičkih zbivanja“ je ljudska tvorevina, olakšica, pomoćno sredstvo za kazivanja o fizičkim sadržajima. Ma koju olakšicu osmišljavali (od osnovnih geometrijskih pojmova, do pojmova složenih od osnovnih pojmova, „kvadri-vektor“, naprimjer) ta olakšica nema nikakvog uticaja na fizičku stvarnost i zbivanja u fizičkoj stvarnosti. Zato ni pravouglom koordinatnom sistemu ne dajem nikakvu prednost ni privilegiju za opis fizičke stvarnosti (sem što su nam neki opisi postali lakši i jednostavniji za „algebarski zapis geometrijskog opisa“). Ni tim trima međusobno okomitim pravcima ne dajem prednost nad svim drugim mogućim pravcima, jer se oni ni u čemu posebno ne izdvajaju nad drugim pravcima.
Kada odrediš početnu tačku P, i kroz tu tačku osmislio (uočio, izdvojio) prvi pravac - x ( od svih mogućih) već si „privilegovao“ jedan od beskonačno mnogo pravouglih koordinatnih sistema u toj prvoj tački.
I, da skratim, naravno da svoje „ogledalo“ – Z možeš da postaviš u bilo koju tačku prostora u okolini tačke P, na bilo kojem pravcu (iz snopa pravaca kroz tačku P) i na bilo kojoj udaljenosti d = PZ = ZP = l
0. Kada si to već uradio (imenovao još jednu tačku Z, odredio razdaljinu PZ = l
0, možeš označiti i neku novu tačku, na nekom drugom pravcu jednako daleko od P. Sve takve tačke, jednako daleko od jedne „čvrste“ tačke P pripadaju sferi - u prostoru, ili kružnici - u ravni.
,
PB = vt' , PN
4 = ct',
PB = vt/2 , PN
5 = ct/2. Druga sl.
, Treća slika se nadovezuje na prethodnu t' < t/2 i ct' < ct/2 .
Da li si "BN4 = l0" odabrao i označio poštujući neki od ovih zakona:
a)
Prirodni
Postoji i prirodni zakon, a i stav u STR, koji me opredijelio da na nacrtanom duž BN
4 zadrži oznaku l
0 = BN
4.
U tekstovima o STR je napisano: Dužine (izmjerene dužine, pa i „izmjerena dužina“ PO = l0) postavljene okomito na pravac kretanja ne mijenjaju se (ne podliježu „kontrakciji“). Pogledaj i ostale slike iz "zaključane teme"
Prirodni zakon (stariji od Ajnštajnovih postavki) je da se ni jedan dio prostora (prostora - zamišljenog u geometrijskom smislu kao volumen, zapremina) neće promijenuti ma kako, kojim smjerovima i kojim brzinama, „oblijetali“ oko njega, ma kako se taj (ograničeni dio) prostor premještao, stvarno ili prividno ( u odnosu na nas kao „posmatrače“) u prostoru.
,
Na nacrtanom crtežu, okomita dužina PO premjestila se „translacijom“ u položaj P'O' za vrijeme krtanja (pomjeranja) po zakonu puta: PP' = OO' = vt'. Za to isto vrijeme „sferni val“ (sfera) širio se u odnosu na tačku P u svima pravcima i smjerovima brzinom c , i u skladu sa zakonom puta: PO' = ct'.
Crtež je crtan u skladu sa polaznim postavkama, određenim zadanim odnosom n = c/v i zadanom „izmjerenom dužinom“ l0. Nema tu nikakvog „naštimavanja“! Poštuje se stav STR: Vrijeme zavisi od izmjerene dužine, izmjerena dužina zavisi od izmjerenog vremena“! Zadana dužina PO i zadani odnos n = ct/vt = ct'/vt' određuju crtane veličine, jer su međuzavisne!
[Ovu poruku je menjao Sprečo dana 11.05.2012. u 12:31 GMT+1]