Prije desetak godina, dok sam još imao vremena i novaca za elektroniku kao hoby (iako mi je to struka) imao sam web stranicu na kojoj sam korak po korak opisivao foto postupak.
Za svoje potrebe sa usavršio foto postupak i opremio se priborom za tu tehniku.
Nakon isprobavanja raznih lampi, živine sijalice sa i bez balona i ostalim čudesima izbrojio sam tada nekih 30-35€ (tj. tada oko 50DEM) za Philips UV lampu baš za te stvari. Izgleda kao ona infra za grijanje pilića samo ova zrači na suprotnoj strani spektra.
Do grafičkog filma sam mogao samo preko veze u jednom DTP studiju pa da mi puste štampu na osvjetljivač. zato sam koristio drugu metodu - paus i obični papir. Ne znam postoji li još uvijek, ali nekad je Kontaktchemie radio sprej pod nazivom Pausklar (isti rade i Positiv20) kojim se našpricao obični papir i on bi određeno vrijeme postajao proziran poput pausa (što ej bitno, proziran za UV). Probavao sam obični papir s tim sprejem i maske na laseru i inkjetu i ispostavilo se da su one sa inkjeta bolje i jače maskiraju pri osvjetljavanju. U Chipoteci (ZG) sam kupio 450g hidroksida (kojega mi je ostalo valjda još 300g), i njega sam po potrebi razvagao (mislim na 7g po litri) i rastopio u mlakoj vodi. Jetkanje sam radio sa 20%Hcl i 30% hydrogenom (tada mi mama još nije bila u mirovini, a ona je kao frizerka imala na litre 30% hydrogena).
S obzirom da sam se godinama bavio fotografijom, tamna komora i neka pravila igre i rad s kemikalijama mi nije bio nepoznat.
Za važne, fine i precizne stvari uvijek bi kupovao gotove oslojene pločice. Ako bi imao viška običnih pločica, pločice na kojima nije dobro ispalo foto maskiranje i sl. njih bi sam našpricao foto sprejem. Za foto sprej je bitno nekoliko stvari: dobro ga protresti, pločicu obavezno ispolirati i odmastiti a potom osušiti, nanositi ga u nekoliko slojeva u križnim smijerovima s razmakom od minutu-dvije i sve skupa tanko, da se napravi poluprovidni film. zatim, izbjegavati prašinu i sušiti ga npr. fenom za kosu na nekih 30cm, a ne u rolu/peći kako svi savjetuju. Prije sušenja ga pustiti da odstoji 4-5minuta.
Uzeo bi pausklar, našpricao papir s obje strane i prilijepio ga na foto sloj bez ikakvog stakla i istjerao mjehuriće zraka. Kod foto postupka ispisana strana uvijek ide na foto sloj, nikad suprotna strana papira. Osvjetljavanje ako se dobro sjećam 2 minute, potom ispiranje od spreja (miriši malo na mandarine i limun) i s pločicom u lužinu. Kao i kod fotografije, prvu minutu foto sloj prema dolje, a potom prema gore. Kad je bilo nejednoliko našpricano ili loše osvjetljeno dio koji je trebalo ubrzati sam izvadio iz vode, ili isprao pločicu, a dijelove koje je trebalo još razviti malo premazao kistom. Isto, razvijanje sam znao ubrzati tako što sam u lužini pločicu "čistio" kistom. Potom ispiranje u vodi i gašenje filter svjetla tj. paljenje običnog svjetla. rekoh, navikao sam na tamnu komoru i foto laboratorij tamo da mi mrak nije problem u radu.
Jetkanje u kiselini i hidrogenu, isto uz eventualnu dokorekciju zasebnih dijelova i ispiranje. lak sam na kraju skidao nitro razređivačem, pa još malo vim/arf deterdžentima (jer ostane masna od razređivača) i na kraju premazao kalafonijem otopljenom u alkoholu. Ako sam imao vremena i volje, sve bi vodove pokositrio lemilicom.
Postoje stvari kojih se nisam pridržavao i to sam platio. A što to konkretno? Iako nikome neće otpasti prst (bar se nadam) često sam znao prstima u kemikaliju, ono za uhvatiti rub pločice, okrenuti je i sl. Uglavnom u lužinu i brzo isprati prste u vodi. Ponekad sam zano uhvatiti i za pločicu koju bi izvadio iz kiseline. No glavna pogreška je bilo udisanje par kod jetkanja. Znao sam preblizu nabiti glavu i raditi u zatvorenim prostorima i znao sam pošteno udahnuti te pare. Sad, desetak godina kasnije mislim da mi je to pripomoglo tome da imam oštećenu sluznicu u nosu i znam slabije osjetiti neke mirise. pa za razliku od mene, pamet u glavu.
Probavao sam termo transfer no nije mi to - to. U fotopostupku na ovaj način sam mogao bez imalo straha provući neku rutu između standardnih padova na npr. dil14 podnožju.
Foto nije ekspresan, no meni je recimo od tiskanja maske do gotove pločice npr. 8 x 10cm trebalo 15 minuta (sa već foto oslojenom pločicom), znači i osvjetljavanje, i razvijanje i ostalo. Koliko se pogubi na peglanje i guljenje papira toliko treba za osvjetljavanje i razvijanje.
Inače ova Philips lampa (mislim da je 250W) treba bar 1 minutu da se zagrije i počne svjetliti punim sjajem pa do tad ne treba eksponirati pločicu i paziti da je na tamnom, da je negdje sa strane slučajno ne osvjetli.
God is real unless is declared as integer.