Radi se o tome da je država u ozbiljnom problemu. Godišnji državni troškovi su veći od prihoda, i to naravno mora nekako da se nadomesti. Već godinama se nadomešćuje kreditima iz MMF-a. Ali ti krediti, normalno, nisu besplatni. Nadomešćuje se i prodajom državnih obveznica, (država prodaje neke papire danas, a posle par godina ih otkupi nazad sa kamatom). Državne obveznice su se prodavale sa veoma velikom kamatom, prosto nestabilna država pa niko neće ni da kupuje osim ako potencijalna zarada nije poveća.
E sada se malo prevršila mera, i doterali smo "cara do duvara", što znači da za nove kredite MMF diktira uslove koji Srbija nije u stanju (ili neće) više da ispuni. A politikosi moraju nekako da se domognu para (ipak treba platiti sve godišnje odmore, gorivo za privatne avione, jahte i slično). I onda šta je ostalo - pa ostalo je da se na neki način zavuče šapa u devizne rezerve, kojih Srbija još uvek ima (iako je Jelašić dosta toga potrošio braneći kurs kada je počela kriza).
Srbija je zemlja koja mnogo uvozi, a malo izvozi i proizvodi i to je glavni problem ovde. Drugi problem koji se vuče uz to je taj što je kurs evra povoljan za uvoznike a nepovoljan za ono malo izvoznika, jer nizak kurs evra znači da izvoznici dobiju manje dinara kada svoju robu prodaju u Evropi, a da uvoznici manje dinara moraju da plate kada neku robu uvoze iz evrope. I ovo već godinama guši domaće proizvođače, jer je strana roba bukvalno konkurentnija na našem tržištu od domaće robe (bolesno zar ne?). Dolazimo do delimičnog zaključka da je dinar precenjen, tj. da kurs evra mora još gore ići.
- Pa što ne uradimo tako? neko će pitati. Devalviramo sopstvenu valutu i time pospešimo izvoz, a pojačamo uvoz.
I građani i privreda su zaduženi do guše u evrima. Recimo rata za kredit ti je 100e, to je sada 12000 dinara, a plata ti je 35000 dinara. Sutra evro ode na 180 dinara (lupam cifre). Rata skače na 18000 dinara. Tebi plata sigurno neće porasti proporcionalno (porašće možda hiljadu dve - ako poraste uopšte). I onda si instant u problemu. Kurs se veštački održava, jer ako bi "zveknuo" za kratko vreme, mnogo, ali mngo ljudi bi se instant našlo na ulici, a firme instant bile zatvorene.
Drugi razlog zašto se održava ovakav kurs je to što su najveći uvoznici - tajkuni, zapravo najmoćniji ljudi u zemlji i prosto njima to odgovara da se dalje bogate. Ali to neće moći večno, jer ni privreda ni narod prosto u jednom momentu neće imati nikakvih sredstava.
Glavno pitanje sada je kako će se raspolagati deviznim rezervama. Glavni čovek za to je guverner, i njegova uloga (između ostalog) je da vodi računa o tome kako se koriste te devizne rezerve. Guverner je bio relativno nezavisna ličnost u smislu da nisu mogli tek tako da ga najure kada im se nije svideo njegov rad (pod "njima" podrazumevam vladu, političare...). Uglavnom, ideja je da se donese novi zakon (koliko razumem već je donet) koji omogućava da se to jednostavnije radi.
Srbija mora zveknuti, pre ili kasnije. Bankrotirati. Ako ostanemo i bez rezervi, onda kuku i lele. Kao što neko reče biće 2013 = 1993.