Citat:
Ivan Dimkovic:
Sto se tice specijalnih, ne-humanih i novo-stvorenih polipeptidnih lanaca, mislim da oni mogu da se patentiraju,
Da, štaviše to je veliki problem, jer ne postoje efikasni načini da se spreče geni da se šire prirodnim mehanizmima razmnožavanja, a onda te kompanija tuži za neovlašćeno korišćenje njihovog IP-a, ima jedan takav proces u toku u Kanadi.
....
Citat:
Zaboravljas da firma nista nije stvorila - vec samo analizirala nesto sto postoji (humani DNK) - naravno da ne mogu da patentiraju nesto sto nisu stvorili, ali budi siguran da mogu da patentiraju proces za analizu humanog DNK koda, pod uslovom da to nije prior-art.
Pa, oni to uvek i rade, izdvajaju prior-art sekvence iz jednog organizma i ubacuju ih u prior-art genom drugog, gde im treba, a prirodno ne postoji. No, takva kombinacija se može smatrati za originalni doprinos... Mislim da se i sorte i rase mogu patentirati, znači nevezano za rekombiniranu DNK.
....
Citat:
navedi mi jednu stratesku tehnologiju koja je inicijalno nastala kao open-source kod?
Internet?
A još ranije, u vreme kad još nije postojao ni asembler, svaki kod je bio sors kod :).
Što nas dovodi do zaključka da je sors kod relativan pojam, a samim tim i OSS, mada nije fazon u tome da li se može razumeti šta kod radi, uvek može, ponekad sa više napora, nego je fazon u tome da li se specifikacije, ili deklarisane namere programera u vezi rada programa, slažu sa onim što kod radi. Sors kod (treba da) nosi i informaciju o tome šta on
treba da radi. To je ustvari centralna tema OSS, nevezano za cenu i ostala sporna i kontroverzna (i pravnička) pitanja.