Ne slazem se ja druze ni s tobom bas u potpunosti.
Prvo ja ne spadam u kategoriju omladine. Ja imam 54god.
To naravno ne znaci da ne poznajem problematiku, imam sina 24god.
Nemam nista protiv kapitalistickog sistema, ali imam protiv nacina kako se sve to kod nas provodi.
Ovo kod nas nije nikakav kapitalizam.
Po meni (dozvoljavam da grijesim), kapitalizam podrazumijeva jako bogate poslodavce.
Vlasnike biznisa koje su generacjama razvijali. A to onda samo po sebi podrazumijeva da niko normalan nece unistavati porodicni posao radi nesposobnih radnika.
I to je onda samo po sebi razumljivo.
Mi nemamo takve kapitaliste, mi imamo velike firme u drzavnom vlasnistvu, u koje pristup imaju samo podobni, bez obzira na to koliko su zaista sposobni.
Nikoga nije briga dali u tim firmama rade sposobni kadrovi, jer iza tih firmi stoji drzava.
Imamo male privatne firme, koje u principu pozaposljavaju familiju i ponekog radnika.
Ako se to tako sagleda, vidi se da je posla jako malo, za obicne ljude.
Ipak, bez obzira na sve, sposobni ce proci.
Konkurencija je jaka, u to nema sumnje. Nebih da se igram brojevima, ali nema sanse da svi imaju posao.
Vecina nikad nece ni imati stalan posao, ma kakav bio, i toga bi trebali biti svjesni svi.
Samo najsposobniji ce moci da opstanu na trzistu rada. A ono je takvo kakvo je.
Jedini recept koji ja vidim je ucenje.
Povrsnost vise ne prolazi a mi smo po prirodi jako povrsni.
Nasi ljudi znaju od svega pomalo, nista konkretno. To je veliki problem.
Kad poslodavac trazi radnika, on logicki uzima najboljeg. Povrsan nikad nije najbolji.
Ako si dobar u bilo kom poslu, imas sanse za uspjeh. Prije ili kasnije ces da dobijes posao.
Danas-sutra, kad dodjes u situaciju da trazis posao, treba da imas konkretno znanje, da imas sta da ponudis buducem poslodavcu.
Ljudi, morate svi da shvatite da privatnika ne zanima nista drugo osim sposobnosti onoga koga prima na posao.
Trenutno je kod nas to jos uvijek u povoju. Jos uvijek se zaposljava familija i sl.
Ali, brzo ce doci vrijeme kad ce poslodavci shvatiti da je bolje zaposliti sposobne ljude, a familiji dati neku paru da ne radi, nego da unazadjuje posao.
Prije ili kasnije to ce shvatiti svi.
Drzavne firme ce se rasprodati. I onda ce situacija biti znatno drugacija.
Kad se to desi, neci biti bitno ni ko si, ni sta si, ni ciji si.
Bit ce bitno jedino koli si sposoban i koliko kostas.
Imaj u vidu i to da se Sposobni ljudi s poslodavcima dogovaraju oko plate.
Nesposobni moraju uzeti sto im se nudi.
Tu pod nesposobni ne mislim bukvalno niti uvrijedljivo.
Mislim na vecinu ljudi koji neznaju nista posebno, znaju toliko koliko i sva vecina.
Takvih i ma mnogo i lako su zmjenjivi, time su i obezvrijedjeni.
Zasto bi bilo koji poslodavac dao neku veliku platu, bilo kom radniku, ako za taj posao moze naci mnogo drugih koji ce raditi jako jeftino.
Situacija je takva kakva je, nece se tako lako i tako brzo promijeniti.
I vi, danasnja omladina cete prije ostariti, nego sto ce se situacija bitno popraviti na bolje.
Daj boze da nisam u pravu, ali vam savjetujem, ucite i borite se.
Ako budete cekali da se nesto rijesi na drugi nacin, bojim se dacete i ze 10 i 20 godaina, kad budete u mojim godinama, pisati isto ovo.
Radnih mjesta nema za sve, nece ih ni biti, jednostavno, tehnologija je jako naprodovala.
Mnoge poslove su preuzele masine.
Po meni, jedino(globalno) rjesenje je da se bitno smanji broj stanovnika ili da se bitno smanji radno vrijeme.
Broj stanovnika se zadnjih godina vec smanjuje, ali iz nekih drugih razloga.
Radno vrijeme ce tesko moci bitno da se smanji jer bi to uzrokovalo smanjenje plata koje su ionko jako male.
Primjetio sam i u ovoj raspravi ovdje, da se vecina diskuje svodi na licna iskustva, i stavove izgradjene na osnovu licnih iskustava.
Za to sto neko nema posao, svako krivi nekoga drugog, niko ne krivi sam sebe.
To nema veze s realnoscu. Nemoguce je da je bas uvijek neko drugi kriv.
Ja licno imam mnogo promasaja u zivotu. Kako god razmislim i izanaliziram, najveci krivac sam ja sam.
Sve promasaje i pogreske sam mogao izbjeci i uraditi bolje. Bez obzira na drustvo i sistem.
Najlakse je sjediti skrstenih ruku i za sve traziti krivca u nekom drugom.
Ali kako onda objasniti to, da neki drugi ljudi, u istom drustvu i istom sistemu, ipak uspijevaju a da nisu mamini i tatini sinovi.
A isto tako je cinjenica da ima jako sposobnih i jako uspjesnih mladih ljudi, koji su uspjeli iskljucivu trudom i radom.
Stvari nisu Crno-Bijele.
Niti su svi poslodavci izrabljivaci, niti su svi radnici sposobni.
Sta vise, vecina radnika je nesposobna za bilo kakav posao.
Vecina omladine mase diplomama i trazi posao na osnovu kvalifikacije.
Poslodavcu treba radnik koji ce da radi, ne treba mu neko ko ce da mase diplomom.
Nase skolstvo daje diplome ali ne daje konkretna znanja.
Nebih sad i o tome ode predaleko.....
Hajde da pokusamo ovako:
Neka se svako zapita:
1 - Sta konkretno zna da radi?
2 - Koliko ljudi, realno, zna isto to bolje od njega (a nema posao)?
Kad bi svi realno odgovorili na ta 2 pitanja vidjeli bi da vecina ni nezasluzuje nikakav posao.
Ili ima jako male realne sanse.
[Ovu poruku je menjao Gojko Vujovic dana 13.08.2013. u 14:07 GMT+1]