Napisao sam bio neki odgovor na razne primjedbe upućene mi u međuvremenu, ali na kraju sve obrisah besmislenosti radi.
Besmislene su i primjedbe, a besmisleni su i moji odgovori.
Umjesto toga, napisaću nešto drugo.
Vi se nalazite u začaranom krugu koji se masovno manifestuje kroz npr. ovakve stavove:
- prestaću voziti zaustavnom trakom kad svi prestanu;
- počeću i ja voziti normalno kad svi budu vozili normalno;
- počeću i ja poštovati zakone kad svi budu poštovali;
- itd.
Problem je što taj
pojedinac koji ovako misli ne može da shvati da je i on taj koji čini one
sve, na koje čeka da se poprave, kao što ne može da shvati da nikad, ama baš nikad, ni za 100 hiljada godina, i nigje, ama baš ni u Švajcarskoj - neće
sve biti kako treba i normalno.
To naravno, nema čime drugim da rezultira nego da su vam te trake zakrčene i - kako neko reče - "ne može drugačije da se vozi nego tako" i objasni to maestralno sa "kad je tako jer je tako pošto je već tako".
Jutros sam trčkarao sa mojim prijateljem džukcem nekih 4-5 km.
Na nekih pola km od starta - počne on da koči, ja pogledam - kad on uze da se
re po sred trotoara.
Uzmem ja onu kesu iz džepa, pokupim ta go
vna u kesu i nastavim da trčim dalje, u susret nekoj kanti - ako je bude.
To međutim nije neka ni prometna ni popularna pješačka zona, običan trotoar pored nekog lijevog puta, pa tako nema nikakvih kanti za smeće, klupa i sličnog pješačkog namještaja.
Oko puta smeće: plastične flaše bačene iz automobila, kese, kesice od bombona i grickalica, zgužvane papirne maramice i sl.
Sasvim dovoljno smeća da kad bih i ja bacio ono gov
no u kesi - ne bih ništa naročito promjenio.
Dakle, mogao sam i ja da bacim to iz ruke i niko ne bi primjetion nikakvu razliku, čak ni ja.
A i zašto bih se ja pravio neki qu
rac kad je svuda oko mene smeće; i zašto bih ja mučio sebe trčanjem sa go
vnetom u ruci; i zašto bih ja morao da trpim tu nelagodnost, kad je nisam niti namjerno izazvao (desi se 'jbg, šta je tu čovjek kriv), a niti je neki velik prekršaj da ja to bacim pored puta; kad ionako ima drugih koji bacaju, a niko ih ne kažnjava...
Dakle, po tim nekim vašim mjerilima - imao sam svako pravo (po nekima vjerovatno i obavezu) da to zafrljačim na grm magnolije pored puta.
Ali nisam. Nastavio sam da trčim s tim go
vnetom u ruci sledećih 4 km, dok nisam došao do prve kante i tu je bacio.
Pošto je kesa prepoznatljive zelene boje i dizajna, to je svima koji me vide jasno sa čime trčim, pa neki trube iz automobila kad prolaze pored mene.
Da li trube u znak podrške ili ismijavanja nije mi poznato, ali pretpostavljam da ima i jednih i drugih.
Sad uzimam npr. digitron i nešto kuckam da vidim koliko je kumulativni efekat tog mog djela, pošto smo utvrdili da je trenutni gotovo nikakav.
Kad bih ja tako svaki dan na toj dionici, umjesto da nosim svoje smeće do kante, jednostavno bacio potrošenu flašu sa vodom i kesu sa go
vnetom, to bi na godišnjem nivou proizvelo na tih 4 km: 2 x 365 = 730 komada otpadaka.
Pa to je možda i više nego što ih sad ima. Dakle, ja sam bih mogao dvostruko da pogoršam situaciju u pogledu smeća na tom dijelu puta.
Kad bi još samo nekoliko ljudi činilo tako - to bi postala krajputaška deponija.
Međutim, pošto nije - jer ovu količinu smeća lako može da počisti jedan radnik za sat-dva rada jednom nedeljno - to zaključujem da ipak nema mnogo takvih generatora smeća, iako se čini da "svi bacaju".
Slično je i sa vašim saobraćajem. Pretpostavljam da prosječan vozač u Srbiji, barem ono što sam ja vidio, u toku dana napravi najmanje 10-tak (vjerujem i znatno više, ali ajde) nekih manjih prekršaja, par osrednjih i s vremena na vreme (ne baš svaki dan) neki potencijalno ozbiljniji; od npr. nedavanja žmigavca kad treba, nepropuštanja pješaka, proletanja kroz odlazeće žuto, pogrešnog prestrojavanja, parkiranja na nedozvoljenom mjestu ili na nedozvoljen način, prekoračenja brzine, nedozvoljenog preticanja, neopreznog preticanja, bezobrazne vožnje, negašenja dugih svjetala itd...
Znači 10-tak dnevno izađe na 3650 godišnje. Tri vozača - 10 hiljada prekršaja za godinu dana. 30 vozača - 100 000 prekršaja...
Vi tako kumulativno stvarate atmosferu u kojoj djeluje neki pozitivni feed-back koji vas samo još više stimuliše da tako i dalje radite i još gore.
Ali ne prekida se taj začaranu krug tako što čekaš da se ta magija nekako raskine - nego tako što uzmeš
svoje go
vno i nosiš ga u kantu.
Na nekoj temi odgovori mi nedavno Lavlja Jazbina ovakvim primjerom:
Citat:
Dolazi stranac u hotel i trazi sobu.
Recepcionar kaze da nema.
Stranac ponovo pita i kaze da bi uzeo i dvokrevetnu,mnogo je umoran i nije mu bitno zbog cene.
Recepcionar pogleda i kaze da stvarno nema slobodnih soba.
Znajuci da u Srbiji prolazi sve kada se malo podmaze i vadi 50€.
Recepcionar uzima i kaze gostu da saceka i da ce licno proveriti.
Odlazi do spremacice i kaze joj da vraca onih 50€ sto mu je pozajmila kada je kupovao auto.
Spremacica se zahvaljuje i odlazi do kuvara.Evo donela sam ti 50€ sto ti dugujem kada mi je trebalo za uplatu ekskurzije za cerku.Hvala ti.Kuvar uzima i zahvaljuje se.
Kuvar odlazi do svog sefa i kaze da mu vraca dug kada mu je pozajmio za uplatu letovanja.Sef se zahvaljuje i odlazi do recepcionara.
Evo vracam ti dug i hvala ti sto si mi pozajmio kada mi je trebalo.
Recepcionar vraca 50€ strancu i kaze da je proverio ali da soba nema.
Svako je svakom vratio dug i svi su namireni.Pogon Srbije.
Tako vi tamo - svak je svakom nešto dužan: red, zakon, mir, pravdu, papir, pečat,..., a u stvari u zbiru svi na nuli.
Pera kaže da ne bi bio u zaustavnoj traci da ga je Mika pustio da se uključi. Mika kaže da bi ga pustio da se uključi da se Steva nije naguzio u pogrešnoj traci. Steva kaže da se on ne bi bio naguzio u pogrešnoj traci da Žika nije zablokirao sa lijeve strane. Žika kaže da ga ne bi zablokirao da mu Pera nije izletio tamo sto metara ranije, pa nije imao gdje nego tu...
Tako se možete vrtiti u krug do sudnjeg dana.
Ali ne ide to tako.
Uzmi svoje go
vno i nosi u kantu.
.
.
.
.
Međutim, to je sve teorija.
U praksi, potrebno je da ima neki neki minimalni postotak takvih koji - uprkos onima drugima - nose svoja go
vna do kante da bi to funkcionisalo.
I to je sva razlika koja postoji među civilizacijama.
Samo to: da li ima
dovoljno takvih (jer nikad i nigdje neće svi biti takvi).
Nažalost, to sam već više puta rekao, ja mislim da u Srbiji nema dovoljno takvih niti da će ih biti u skorije vreme.
Svaka čast onima koji jesu takvi, i moje poštovanje što još uvijek nalaze snage da pokušavaju (ja nisam imao toliko snage, pa sam odustao), to nije mala stvar, i ja još uvijek sebi nisam načisto razjasnio da li za takvo nešto treba biti samo jak ili uz to još u izvjesnoj mjeri i lud. Međutim, čak i da se radi o ludosti po tom pitanju - to svejedno nikako ne umanjuje moje poštovanje njima.
U svakom slučaju, srećno vam sa saobraćanjem i kaznama.
Meni je krajnje dosadno i zamorno da se bavim tim nekim trivijalnostima, bezbrojnim razlozima, uzrocima, opravdanjima, potrebama, sudbinama, nesrećama... zašto neko mora da vozi u zaustavnoj traci i zašto ga zbog toga ne bi trebalo naročito strogo kažnjavati.
Kod mene sve polazi i završava od "nosi svoje go
vno u kantu", i ako ti nisi uspio da tako uradiš - uprkos svim čudesnim spletovima nevjerovatnih i nesrećnih okolnosti koje su dale sve od sebe da ti to go
vno ne odneseš do kante, nego ga baciš pored puta - onda nemamo mnogo toga zajedničkog i nikad se nećemo razumjeti.