Ubiti jednog coveka i 100 krivih je zverstvo -> kako onda nazvati "vojske", koje sa laznim povodima za "intervencije", baziranim na cistom interesu nekolicine, ubijaju na hiljde i stotine hiljada neduznih, rasturaju citave zemlje i nacije... pa nikog nije briga - to se svrstava u "kolateralnu stetu", i puj-pike ne vazi. Istom logikom, i ovo sa smrtnom kaznom - moze da bude "kolateralna steta"...
...
Nego, mene interesuje, sta je sa pravima zrtve i drustva?
Sta je sa postavljanjem primera?
Brejvik je primer mozda? Covek igra PS3, zali se sto su igre "zastarele" i "nema ih mnogo", i naravno, siri neku svoju "zivotnu mudrost" - to je mozda primer kazne koja odmerena i zasluzena?
Ne bih rekao.
Za mene, mnogo gore je poveriti cuvanje jednog takvog psihopate, politicarima i kojekakvim "odborima", koji ce mozda vremenom promeniti "politiku" (tj. doci na jos genijalniju ideju) -> da recimo takve posalju na "terapiju", pa im onda neki lik (sa ko zna kakvim licnim kompleksima i pogledima) napishe da su "ozdravili/reformisali se", i naravno spremni za drustvenu "inkluziju". I onda takva jedna dileja izadje na ulicu, i mozda nastavi sa ubijanjem (ono, omaklo mu se - sta ce - treba mu jos jedna terapijica)? Ili napravi mozda degenercno/labilno potomstvo... i nastavi da zivi punim plucima - jer je "odsluzio" svoje... kako da ne.
Da li je ok, da psihopate zive na trosku svih gradjana, dopisuju se sa "obozavateljima", a neki cak napishu knjige/prodaju prava za knjige/filmove? Postanu uzor odredjenom broju labilnih osoba, i shire "svoj pogled na svet"... cisto sumnjam da je to bolje. Kaznena politika ovakva kakva jeste inace, je suvishe blaga (npr. silovatelji dece se pustaju na slobodu posle "odsluzene kazne" - dok bi to realno trebao da bude zlocin za dozivotnu, a u odredjenim slucajevima i za smrtnu kaznu).
...
Kod zlocina koji su bez ikakve sumnje dokazani i svirepi, dakle u slucaju postojanja neoborivih materijalnih dokaza, DNK itd. - metak je najbolje resenje, i ta opcija IMHO treba da postoji. Ovo sto se sada radi - bezrezervno "garantovanje prava" najgorim bolesnicima, da im bude udobno i dostojanstveno dok sluze kaznu, nema nikakvog smisla. Pa onaj bolid sto je u Beogradu na mrtvo pretukao svoju devojku, je izjavio da mu je u zatvoru "kao na ekskurziji"... mislim, sta reci dalje.
IMHO, treba ostaviti smrtnu kaznu za tezak zlocin... ako nista drugo - onda zato sto nismo svi isti - nekima jednostavno druga kazna ne znaci nista, niti ima efekta kao prevencija/odvracanje/upozorenje potencijalnim novim pociniteljima istog mentalnog sklopa/nivoa inteligencije.
Greska se moze minimalizovati novim definisanjem zakona - postavljanjem jasnih i neophodnih uslova za smrtnu kaznu. Tj. da je npr. neophodno postojanje odredjenog broja jasno definisanih neoborivih materijalnih dokaza, kao i da se smrtna kazna koristi samo za teske zlocine (seriske ubice, ili ovaj bolesnik sto je oteo i ubio devojcicu itd)... u protivnom, dozivotna.
..
Mislim cak i da je Dusanov zakonik bolji od ovoga sto generalno imamo danas -> vishestruki povratnici, koji nemaju nameru da prestanu, pravosudje koje izrice smesne kazne, kazne koje "zastarevaju", pa zatim, "kaznjavanje" nosenjem nanogice i slicne nebuloze... dileri, lopovi i ubice koje se bukvalno sprdaju sa sudjenjima koje traju godinama... likovi sa 50 krivicnih prijava, koji se slobodno setaju... itd. itd.