Citat:
Darko Nedeljković:
Sa druge strane, u slucaju profesora matematike ne mozes da ne uspes kad se jednom domognes diplome i radnog mesta, jer ne postoji nikakva evaluacija uspeha, bio najbolji ili najgori smatrace se da si uspesan jer si dolazio na casove i pricao nesto. I posao je skroz jednostavan, sablonski, gotovo da ne zahteva da ukljucis mozak.
Joooooj! Ne postoji nikakva evaluacija?! Samo nad glavom imaš pedagoško-psihološku službu iz svoje ustanove, eksterne inspekcije, Zavod za vrednovanje kvaliteta vaspitanja i obrazovanja, pa Zavod za unapređenje kvaliteta istog, koji ti šalju inicijalne testove, da provere u kolikoj meri su učenici dostigli zacrtane obrazovne standarde (pri čemu ti kao profesor nemaš pravo da taj test i oceniš, a učenici imaju pravo da ih boli uvo da se iole potrude da urade nešto što se ne ocenjuje), pa moraš da pohađaš seminare sa svim inovativnim pedagoškim pros.....njima, pa moraš da imaš pedagošku svesku u kojoj ćeš pedantno formativno ocenjivati učenika, tj. nenumerički i opisno beležiti svoje utiske o njegovom napredovanju, pratiti ga i organizovati mu odgovarajuću podršku, po potrebi - sve to uz tvoju redovnu "šablonsku" nastavu, iako ih u odeljenju imaš trideset četvoro. Sad će još da uvedu i veliku maturu, na kojoj je matematika obavezan predmet, a na osnovu koje će se učenici upisivati na fakultet, što će reći da je odgovornost tim veća... Dakle, možda bi taj posao bio "skroz jednostavan, šablonski" da (za istu platu!) predajem muzičko, ali u vreme kad novim matematičkim znanjima treba da fasciniram učenika, kom Photomath ili neka slična aplikacija rešavaju sve tipove jednačina (iracionalne, eksponencijalne, logaritamske, trigonometrijske...), kao i grafike funkcija, izvode, integrale, teško da naš posao možeš nazvati rutinskim. USPEH bi u tom slučaju bio veći broj učenika zainteresovati, a u mom skromnom iskustvu to je ipak manje od četvrtine. Tri četvrtine učenika u školu ide da im prođe dan, a ja sam neuspešan profesor, jer ne uspevam da im budem zanimljivija od šarene android-igrice. Zakonodavac nam pritom propisuje obrazovne standarde po nivoima znanja, ali nas, s druge strane, obavezuje da zaključimo minimum aritmetičku sredinu ocena. Tako, ja treba da obezbedim da moja dvojka ima osnovni nivo znanja (ako to ne može, onda da mu prilagodim program, pa i uvedem IOP), a pritom sam dužna da mu zaključim pozitivnu ocenu ako ima ocene 1,1,1,3, što bi reklo, 75% gradiva pojma nema...
Ako se uspehom smatra "domoći se radnog mesta" i raditi za 350 E "pričajući nešto", dok niko nema predstavu da na pripremu nastave i provera i more pisanija potrošim daleko više od vremena provedenog u nastavi, onda se uopšte ne razumemo.
Za "neuključivanje mozga" na času matematike nemam komentar!
"We are mathematicians, we are happy when we have a problem!"