Hm, uvek ima gore.
Pošao pre neko veče da pošaljem brzu poštu, znam da rade do 8 sati, kažu ne može "danas za sutra", može samo za prekosutra (verovatno klasična pošta), ali može sledeći dan do 11 sati "danas za danas". OK, ostavim za sutra.
Imao loš san, jedva ustao ujutru, svraćam do druge pošte gde bar ima parking, oko 10:45, kažu "iz ove pošte ne može danas-za-danas, samo iz pošte 1".
Kako do te pošte ne mogu stići, razmišljam da pošaljem autobusom ili odem autom lično, ipak je 50+50km u oba smera. U tom razmišljanju i stanju delimično blokiranog razuma (kakva je to pošta, koja ima poseban šalter za pakete i brzu poštu, iz koje ne može da se šalje pošta "danas za danas"), prvi put u životu uletim u jednosmernu ulicu kao da sam pao sa Marsa, i naletim pravo na dva pandura, koje nisam video da se kreću peške bar pola godina, ali su, eto, baš tada izašli da prošetaju... u stvari, stajali su sa nekim "civilom" na trotoaru i ćaskali.
OK, sačekam i uzmem zapisnik, krenem autom izvan grada, otkaže mi alternator. Dok sam stigao do svog majstora, kaže da odvezem kod električara 100m dalje jer je on u gužvi, dok sam izašao da pitam električara koji mi 5 minuta objašnjava da nema vremena jer ima DVA auta koja mora da radi, pukne crevo za rashladnu tečnost koje izlazi iz glave motora i ide do hladnjaka. Jedva su našli to crevo, nema ga nigde po radnjama i otpadima, već bili rešili da ga poruče iz Nemačke.
Na kraju, kad je već auto kod majstora, hajde da se uradi i veliki i mali servis.
Sve ukupno, 26000 dinara.
Nije ništa strašno sve dok nije u pitanju nečiji život.
Jedan stariji komšija tu nedaleko od mene je danas stvarno nesrećan. Preminula mu je supruga, doduše oboje su blizu 70 godina, možda i koju više, ne znam tačno, ali je ona zadnjih 2 meseca, uz možda nekoliko pauza po dan-dva, bila u jednoj banji, i pošto nije htela da ide sama na te tretmane, on je stalno bio pored nje. Celih 2 meseca.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.