Verovao sam da je horoskop koji objavljujete na stranicama "Ilustrovane Politike", iako štampan sitnim slovima i gotovo nečitljiv, samo zabava i razbibriga. Očigledno sam se prevario. To sam ustanovio kada sam na stranicama nekada ozbiljnog lista pronašao "ozbiljan" tekst o još nepotvrđenom otkriću desete planete Sunčevog sistema, i to iz pera astrologa Gordane Mašić.
Iako sam oduvek preskakao horoskop, ne mogu da ostanem ravnodušan na neke kvazinaučne tvrdnje iznete u tom tekstu. Elementarno nepoznavanje istorije, povesti civilizacije, filozofije, astronomije, geofizike, religije i mitologije (pa i astrologije) očito nije bilo najbolji saveznik u sklapanju kalambura pod naslovom "Tajna prekrivena ledom". Za autora to možda nije problem, ali za iole obrazovanog čitaoca jeste. No, krenimo redom.
Spominjanje "Haldejaca", koji su dve i po hiljade godina pre Hrista začeli atronomiju kao nauku, upozorava čitaoca na oprez. Jer, Haldeja je najjužniji deo Mesopotamije u kojoj su, inače, u to vreme živeli - Sumeri. Spominjanje Haldejaca u tom kontekstu je kao kada bi neko izjavio da su Palilulci autori atsronomskog kalendara smene ledenih doba jer je dobri Milutin Milanković, najumniji Srbin svih vremena, živeo u tom delu Beograda. Nema naroda pod imenom Haldejci, kao što ne postoje ni Mesopotamci.
Tačno je da su temelje nauke u starim Egiptu, čak mnogo pre Sumera, udarili sveštenici (prvi među njima je bio faraon), a ne "zreci" (žreci?), uprkos raširenim praznovericama. Možda će doprinos obrazovanju vašeg astrologa biti saznanje da egipatska mitologija spominje kao oca svih nauka Tota, boga mudrosti, oko 18.000 godina pre Hrista, koji je tokom svoje vladavine na zemlji, koja je trajala tri hiljade godina, napisao najstarije knjige o svim naukama, a koje se nalaze među dvadeset hiljada dela ovog učenog boga. Uprkos tome, o egipatskoj astronomiji se zna veoma malo: izgleda da su posmatrači zvezda u hramovima zamišljali Zemlju kao pravougaonu kutiju, sa planinama na uglovima koje su bile potpora za nebo i da u toj naučnoj disciplini nikad nisu uspeli da dostignu "Haldejce", pa nisu ni imali zvezdočatce? Neka to obavezno proveri, jer je možebiti pobrkala drevne civilizacije Egipta i Južne Amerike, gde je na dvorovima zvezdočatac zaista bio prvi do Inke, dok su tamošnje piramide širom carstva, za razliku od egipatskih, bile zaista - astronomske opservatorije!
Dalje, tačno je da je astronomija veliki napredak doživela u antičkoj grčkoj, ali ne u helenskom periodu (što neznalice često brkaju), a njen otac nije Klaudije Ptolomej, već Tales iz Mileta, koji je prvi ustanovio da bi Zemlja mogla biti okrugla, izračunao približno rastojanje do Meseca, i pogrešno procenio da je ovaj Zemljin satelit veličine Peloponeza, bez namere da predskazuje i gata iz zvezda! Ko to nije upamtio tokom obaveznog osmogodišnjeg školovanja, neka traži da mu se vrate pare i nadoknadi danguba.
Jupiter se u antičkoj rimskoj kosmogoniji javlja mnogo pre drugog veka naše ere, gde ga smešta vaša saradnica.
Poznat je odnos hrišćanstva prema zvezdočatcima, pa je spominjanje Svetog Duha u tom kontekstu u najmanju ruku neumesno. S tim u vezi voleo bih kada bi vaša saradnica napisala nešto više o "crkvi triju vavilonskih astrologa, Ananiju, Masaili i Azariju" u Bagdadu, koju spominje u svom naučnom tekstu?! Da li je reč o paganskom svetilištu ili hrišćanskom hramu? Gde se to svetilište tačno nalazi?
Ali, da ne nabrajam dalje, da ne postanem zlurad, ionako sam uzurpirao previše prostora i strpljenja čitalaca.
Astrologija, etimološki, znači - nauka o zvezdama. Kako to obično biva, nauka je zloupotrebljena na polzu vlasti koja je dugo pripadala lažnim spasiteljima, prorocima i zvezdočatcima. Kao i sada, uostalom. Inače, u danas prihvaćenom značenju, to je umeće predskazivanja budućnosti, ili pre sudbine, na osnovu rasporeda zvezda na vidljivom delu neba. Danas je to predskazivanje omeđeno zodijakom (životinjskim pojasom, na starogrčkom) i tu, nažalost, dolazimo do onoga o čemu većina "astrologa" nema blage veze.
Zodijak je pojas u kojem se nalaze sazvežđa koja izlaze na ekliktiku, zamišljeni krug nebeske sfere po kome se naše Sunce među zvezdama prividno kreće sa zapada na istok. Dakle, sva ova sazvežđa imaju zajednički naziv - Zodijak. Ima ih, ne dvanaest, u šta će se zakleti i vaša saradnica, već trinaest: uz ona koja se mogu naći na zabavnim stranicama većine novina i časopisa, tu je i sazvežđe Ofiuh, ili, na srpskom, Zmijonoša. Za ovo sazvežđe se u naučnim krugovima zna odavno, ali ga astrolozi izbegavaju jer im ruši koncept građen stotinama, pa i hiljadama godina; ako bi danas, u doba prosvećenosti i naučnog napretka, priznali da postoji Ofiuh, istovremeno bi priznali i da je većina njihovih "predskazanja" obično lupetanje, ili bar sa greškom (koju čini jedna trinaestina Zodijaka umnožena vekovima).
Ofiuh je ozvaničen 1935, kada je Međunarodna astronomska unija "podelila" nebo na 88 sazvežđa, o čemu nema polemike.
A kada je reč o Sedni, za sada samo komadu leda koji pluta našim sistemom, sumnjam da bi to mogla biti - planeta znanja - kako ju je već krstila vaša saradnica. Tim pre što se za nju, za Sednu, saznalo nedavno. O takvim bi stvarima, ipak, trebalo da pišu ovozemaljski stanovnici "planete znanja".
Verni čitalac iz Beograda
rođen u znaku soma
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 24.08.2005. u 23:51 GMT+1]