Citat:
djoka_l:
Evo, ja sam naučio osnove programiranja pre 40 godina na C64 BASIC-u, pa mi se nije osušila ruka, nisu usahla bedra, nisam izgubio vid...
Hajde ovako ... skoro svakom yugo-klincu 80-tih osnovna skola kompjuterskih nauka je bila C64 ili Spectrum ... i BASIC koji se na njima vrteo. U mom slucaju C64. Poneki hardcore geekovi/nerdovi su vrlo brzo nakon prvih BASIC koraka shvatili da je to igracka, pa su zalutali u asembler. Medjutim, velika vecina tzv. normalnih klinaca je ionako koristila sva ta sokocala samo za igrice, a vrlo brzo su batalili basic ... iz ociglednih razloga. Eh da, naravno, postojala je i treca grupa klinaca, koje nista od toga nije zanimalo ... ti poslednji su u zivotu kasnije prosli najbolje. :->
Ali daleko od toga da basic nije imao i nekih dobrih strana. Ako nista drugo, koristio je kasnije, kada su se pojavili
programabilni kalkulatori, u koje si mogao da ubacis programcice koji ti olaksavaju polaganje ispita. Opet, vecina tzv. normalnog sveta je te sprave koristila kao e-puskice, pa su ih npr. na ETF-u neki profesori zabranjivali na ispitima.
Šalu na stranu - meneer Dijkstra je bio u pravu: ko god je ucio programiranje na basicu kao da ga nije ni ucio. Takvo je bilo barem moje iskustvo - kada sam silom prilika tokom studija morao da savladam najpre Pascal, pa Fortran, pa C - hteo ne hteo, morao sam da principe strukturnog programiranja ucim od nule. Igrarije sa C64 bejzikom i asemblerom mi nisu previse pomogle. Bas kao sto je i prelazak na objekte totalno druga filozofija, sto opet zahteva korenite promene mindseta.
Zapravo, periodicne promene mindseta, a samim tim i navika (cesto onih losih), su neizostavni deo IT struke uopste, zapravo najteza stvar u struci ...
Citat:
Perl, PHP, JavaScript. Ovo su samo neki od jezika koji su očajni, a popularni.
Stvar je u tome sto su ti jezici stvoreni za sasvim druge namene, a u medjuvremenu su namene prerasle mogucnosti tih jezika.
Perl je recimo osmisljen da sistem-adminima omoguci da razne spagete od sh|awk|sed|... skripti, a neretko i one dugacke 1-line-kobasice strpane u crontab - pretoce u citljiviji kod, koji lako moze da odrzava i debaguje neki njihov kolega kada admin ode na odmor. A posto admini nisu developeri, cesto nemaju nikakvo programersko znanje, a tokom skolovanja nisu ni ucili tipove i strukture podataka, teoriju algoritama, pojam "o(n)" i ostale stvari - Larry Wall im je izasao u susret i stvorio prljavog monstruma koji ih oslobadja mnogih glavobolja kojima su bili izlozeni tadasnji pravi programeri. Izmedju ostalog - deklarisnja promenljivih, lupanja glave oko tipova podataka, pa se jedna ista promenljiva moze da tumaci i kao boolean, char, int, string, float ... zavisno od koneksta (npr. $a="2"; ++$a; print $a - dace rezultat: 3 ... $a = "XXX"; ++$a; print $a - dace rezultat: 1), nema potrebe ni za inicijalizacijom promenljivih (sve su NULL po defaultu). Kada problem preraste mogucnost tih skripti i firma mora da angazuje profi-developere da sve to razmrse i pretoce u neki npr. C++ kod - ovi cupaju sebi kosu pokusavajuci da razmrse kako ti spageti rade ...
Slicno tome i PHP - on je smisljen da zameni CGI skripte i olaksa razvoj web formi, a pretvorio se u poseban programski jezik ...