"Samo malo kamenac", kaže pacijent u poznatoj reklami za jednu našu banku, a zubar mu gurne prljavu bušilicu u usta i okrene se da nastavi telefonsku partiju šaha sa "Đurom". Strah od zubara i bušilice neke ljude u potpunosti parališe, tako da ni ne pomišljaju na odlazak kod "čika zube" dok ih bol na to ne natera. Moderna tehnologija bi, ako ništa drugo, mogla da u potpunosti ukine bol, koji je, na žalost pacijenata, i dalje "stalno mesto" pri intervencijama u velikom broju ordinacija.
Jedna od prvih "sajber" stomatoloških ordinacija, "Alba" iz Beograda, pokušava da u potpunosti neutrališe bol uz istovremeno skraćenje vremena lečenja. U njoj pacijent ne ustaje kad treba da snimi zub jer mu se rendgen sa ugrađenim digitalnim senzorom nalazi iza leđa i zubar ga samo privlači kad snima zub. Istog trenutka, na monitoru iznad pacijenta pojavljuje se snimak zuba koji se istovremeno arhivira u elektronski karton pacijenta.
Pri tome, pacijent prima 20 puta manju dozu zračenja od uobičajene, jer se snima na senzor, a ne na film ili fosfornu ploču. Pored činjenice da pacijent ne gubi vreme na poseban odlazak za snimanje, stomatolog kad puni zub kojem je prethodno izvađen živac ne mora da prati reakciju pacijenta, tj. da čeka da vidi bolnu grimasu kako bi znao da je ispunio zub do kraja. Jednostavan snimak može potvrditi kako je urađen posao, dok pacijent pod anestezijom ne oseća ništa.
"Kod lečenja zuba kojima se vadi živac, skraćuje se broj dolazaka, sve je pod anestezijom i mogu tačno da vidim kako punim kanal i dokle ga punim, što je za uspešno lečenje najvažnije", objašnjava stomatolog iz ordinacije Alba, dr Dragana Gavrilović.
Sledeća neuobičajena stvar je intraoralna kamera koja ima razne namene u zavisnosti od intervencija koje se vrše. Video snimak koji ona emituje, prikazuje se na monitoru i pacijent zajedno sa zubarom vidi stanje svojih zuba.
Intraoralna kamera nekad služi i da skrene pažnju pacijenta koji se udubi u praćenje snimka umesto da iščekuje bol. "Ipak, ima i pacijenata kojima ne prija da vide svoje zube u krupnom planu", tvrdi ona i dodaje da intraoralna kamera omogućava da se zahtevne intervencije na nepristupačnim mestima rade mnogo preciznije. Ono za šta se nekada koristilo ogledalce koje se prlja i magli, sada se, uz pomoć kamere, vidi uveličano preko celog ekrana monitora.
Dimaxis i Stomis
Bez dobro osmišljenog softvera, snimci, video zapisi i ostali podaci o pacijentu ne bi imali veliki efekat na brzinu rada stomatologa. Finska Planmeka zato sa svojim "hardverom" isporučuje i adekvatan softver pod imenom Dimaxis. Njegov zadatak je da u najvećoj mogućoj meri olakša dobijanje, manipulaciju, obradu i arhiviranje svih vrsta digitalnih rendgen i video snimaka.
Dimaxis sve vrste snimaka automatski prebacuje u nepromenjenom obliku u arhivu, a omogućuje i trenutnu manipulaciju snimcima u toku rada: uvećanje, senčenje, prilagođavanje kontrasta, merenje rastojanja i uglova, rotiranje, korišćenje pseudo boja, iscrtavanje linija, strelica krugova komentara i sl. Uz Dimaxis softver dobija se i integrisana baza podataka sa automatskim "bekapom" koji, u slučaju "kuršlusa", vraća podatke u bazu.
Siniša Ilić, vlasnik kompanije Medex, koja je uvoznik Planmeka opreme, navodi da je Dimaxis preveden na srpski jezik. "Osim toga, on je otvoren za integraciju sa ostalim programima koji se bave stomatologijom", kaže on.
Trenutno, prvi softver u Srbiji koji je prilagođen Dimaxis-u je Stomis. On vodi karton pacijenta, plan zakazivanja pregleda i slično, ali i svu "papirologiju" vezanu za upravljanje ordinacijom. Dimaxsis je upravo zato i ostavio mogućnost da se na njega "kače" programi pisani za poslovanje po lokalnim uslovima.
"Medicinari su veliki vizuelci i zato je bitno da svi podaci i snimci pacijenta budu dostupni na jedan 'klik' mišem", objašnjava autor Stomisa Miodrag Stojanović. Prvi stomatološki program koji je Stojanović registrovao 1993. godine i dalje se koristi na Klinici za oralnu hirurgiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu. Novi program Stomis omogućuje i korišćenje SMS-a ili e-maila u komunikaciji sa pacijentima ili lekarima. Struktuirana je i podela uloga u ordinaciji uz ograničenje pristupa korišćenju, unošenju i menjanju podataka.
Ono što može da uplaši svakoga je prebacivanje stare baze podataka u elektronski oblik. "Prebacivanje podataka ne vrši se ručn,o jer je zamorno i velika je mogućnost greške. Prebacuju se samo kartoni pacijenta koji dolaze sutradan na pregled", objašnjava Stojanović. (softver Dimaxis košta oko 300 evra, a Stomis oko 1.200 evra)
Koliko para, toliko muzike
Ono što mori većinu stomatologa je cena nove opreme. Planmekin aparat za radiografiju košta oko 6.000 evra, a stomatološka stolica sa pratećom opremom ima početnu cenu od 18.000 evra, pa naviše, u zavisnosti (kao kod automobila) od opreme. Ilić dodaje da je to ipak dostupna roba svakom stomatologu, budući da se ona može uzeti i na lizing. "Dnevna rata može da se pokrije cenom ugradnje jedne plombe", tvrdi on. Kada je u pitanju softver, Dimaxis košta oko 300 evra, a Stomis oko 1.200 evra. "Nema kvaliteta za džabe", tvrdi Stojanović i dodaje da je cena sličnog softvera u inostranstvu bar deset puta veća.
Ipak, većina domaćih privatnih stomatologa i dalje radije nabavlja polovnu opremu. Razlog je očigledan: ne žele da izgledaju nekonkurentni. Ono što ih može privoleti da promene mišljenje je izjava pacijenta Albe, Marije Lilić, koja priznaje da je posle skoro deset godina došla kod zubara. "Ovo je super! Nema više straha, čekanja i bola!" - kaže ona.
Milan Obradović