Big beng
Mnogi kosmolozi veruju da je univerzum nastao pre oko 15 milijardi godina u kosmičkoj eksploziji nazvanoj "Big beng" ili "Veliki prasak".
Eksplozijom je nastao šireći oblak gasa obrazovan od najjednostavnijih poznatih hemijskih elemenata:
- vodonika (H) i
- helijuma (He).
Oblak nije bio homogen i u pojedinim delovima postojale su veće koncentracije gasne smeše nego u drugim. Tamo gde su se čestice gasa nalazile na manjem međusobnom rastojanju, gravitacija ih je još više zbijala. Ovo lokalizovano koncentrovanje vodonika i helijuma vodilo je nastanku prve generacije zvezda.
Međutim, prve zvezde više su nalikovale oblacima gasa, nego zrelim zvezdama i nisu oslobađale nikakvu svetlost. Kako su mlade zvezde stasavale, rasla je i njihova gravitacija, uvlačeći sve više vodonika i helijuma. Porastom mase, u centru gasnih oblaka dramatično su porasli pritisak i temperatura. Ovi uslovi inicirali su proces nuklearne fuzije. Kako je nuklearna fuzija proces kojeg prati oslobađanje velike količine energije, narastajuće zvezde su uskoro emitovale svetlost i toplinu. Drugim rečima, upaljene su prve prave zvezde.
Vremenom su se trošili helijum i drugi hemijski elementi upotrebljavani za stvaranje energije u centrima zvezda, a same zvezde su se hladile. Hlađenje je dovelo do skupljanja spoljnih slojeva gasa prema centru. Dalje dešavanje zavisilo je od veličine zvezde. U nekim slučajevima, kolapsirajuće zvezde bi burno eksplodirale postajući supernove u kojima su brzo nastajali teži elementi. Pri tom, veći deo materijala sa zvezde bivao je izbačen u svemir. U drugim slučajevima, umiruća zvezda bi polagano izbacivala svoj sadržaj u svemir.
Krajnji rezultat je bio isti kao i kod supernova: prostor između preostalih zvezda bogatio se težim hemijskim elementima, kao i jednostavnijim vodonikom i helijumom, koji su i dalje sačinjavali najveći deo zvezda.
Naše Sunce pripada generaciji zvezda nastalih pre oko 4,6 milijardi godina. Oblak gasa, prašine i leda između postojećih zvezda kolapsirao je formirajući maglinu koja je sporo rotirala i prvobitno formirala prilično spljošten disk. Veći deo materijala povukao se prema unutrašnjosti obrazujući Sunce. Mali deo materijala u disku formirao je čvrstu supstancu koja se međusobno sudarala, kondenzovala i rasla. Njenim rastom rasla je i gravitacija. Veće čestice bile su sposobne za privlačenje sve veće količine prašine i leda, rastući i postajući jezgro planeta, meseca ili asteroida. Neki komadi su se udaljili od Sunca i postali komete. Naučnici su napravili modele procesa nastajanja planeta, međutim za najbolju proveru modela potrebno je poznavati početne uslove i hemijski sastav izvorne Sunčeve magline.
Naučnici, međutim, ne mogu da pošalju letelicu do Sunca da pokupi uzorke za analizu, ali ono izbacuje struje spoljnog materijala, koje se nazivaju "sunčev vetar".
Oliver Terzić
p.s.
Nuklearna fuzija: kako to radi?
[Ovu poruku je menjao secret dana 31.01.2005. u 17:06 GMT+1]