Malo istorije
Motor sa unutrašnjim sagorevanjem konstruisao je Nikolas August Otto (1832-1891) po kome se ovaj motor naziva i Oto motor. Ovaj pronalazak bio je prva praktična alternativa parnoj mašini.
Otto je napravio prvi benzinski motor 1861. godine. Tri godine kasnije oformio je partnerstvo sa velikim Nemačkim industrijalcem Eugenom Langenom sa kojim razvija poboljšanu verziju motora koja 1867. osvaja zlatnu medalju na Pariskoj Izložbi.
1876. Otto konstruše četvorotaktni motor sa unutrašnjim sagorevanjem, najsličniji onom koji poznajemo danas. Četvorotaktni ciklus patentirao je 1862. francuski inženjer Alphonse Beau de Rochas ali kako je Otto prvi konstruisao sam motor do danas ciklus je poznat kao Ottov ciklus.
Zanimljivo je da je u Ottovoj firmi radio i Gottlieb Wilhelm Daimler kao tehnički direktor. Daimler je 1882. napustio ovu firmu i zajedno sa Wilhelmom Meybachom osnovao sopstvenu. 1885. patentirali su četvorotaktni motor sa karburatorom koji je omogućavao upotrebu benzina kao osnovnog goriva. Prvi od motora isprobali su na bicikolu (ovo je verovatno i prvi motorcikl ikad napravljen), zatim na kočiji sa četiri točka (1886.) i na čamcu (1887.). 1889. su dizajnirali i napravili prvi automobil. 1890. osnivaju Daimler-Motor-Gesellschaft, firmu koja 1899. pravi prvi Mercedes.
Pored Otto-a, u ovoj oblasti radio je i Rudolf Diesel. Njegov rad bio je usmeren razvoju četvorotaktnog toplotnog motora čiji bi ciklus bio što bliži Karnoovom. 1890. je došao na ideju dizel-motora koji danas poznajemo. 1892. je dobio i nemački patent a dokumentaciju o samom motoru objavio pod naslovom
Theorie und Konstruktion eines rationellen Wäremotors (Teorija i konstrukcija racionalnog toplotnog motora). Uz podršku firmi Maschinenfabrik Augsburg i Krupp proizvodi seriju sve uspešnijih modela što kulminira 1897. kada je demonstrirao jednocilindrični, četvorotaktni motor od 25ks.
Motori sa unutrašnjim sagorevanjem
Motor sa unutrašnjim sagorevanjem podrazumeva uredjaj kod koga i reaktanti sagorevanja (oksidant, najčešće vazduh, i gorivo) i produkti sagorevanja služe dobijanju radne energije. Konkretnije, energija se dobija iz toplote oslobodjene sagorevanjem smeše oksidanta i goriva. Koristan rad dobija se kao rezultat delovanja vrelih, gasovitih produkta sagorevanja na pokretnim delovima motora kao što su klipovi, lopatice turbine ili brizgaljka.
Prema tipu ciklusa motori sa unutrašnjim sagorevanjem dele se na dve grupe – motore sa kontinualnim i motore sa isprekidanim sagorevanjem. Kontinualno sagorevanje podrazumeva stalan protok goriva i vazduha kao i njihovo konstantno paljenje (mlazni motori kod aviona, npr.). Isprekidano sagorevanje podrazumeva da se u odredjenom ciklusu,periodično, konačne količine vazduha i goriva pale i potom prolaze kroz ostale delove ciklusa. Ovo je tipično za benzinske i dizel motore sa klipovima kakve vidjamo u automobilima.
Pored ove, postoje i podele motora sa unutrašnjim sagorevanjem prema tipu goriva i metodi ubrizgavanja, načinu paljenja, načinu kretanja klipova (pravolinijski i rotacioni), rasporedu cilindara, broju taktova u ciklusu (dvotaktni, četvorotaktni), tipu rashladnog sistema i prema tipu ventila i njihovoj lokaciji.
Rad motora sa unutrašnjim sagorevanjem predstavlja se kao niz termodinamičkih procesa. Kod motora sa kontinualnim sagorevanjem ovo procesi se odigravaju simultano dok kod druge vrste procesi slede jedan za drugim i njihovo vremensko pojavljivanje se može jasno ograničiti. Sa izuzetkom raketnih motora, motori sa unutrašnjim sagorevanjem uvlače vazduh spolja a zatim ili uvode gorivo u vazduh ili obrnuto i kompresuju dobijenu smešu, pale je, ekstraktuju rad gasovitih produkta sagorevanja ekspanzijom i na kraju izduvavaju ostatak gasova.
Najuobičajeniji motori sa unutrašnjim sagorevanjem u upotrebi su benzinski i dizel četvorotaktni motori. U ovo grupu takodje spadaju gasne turbine, supersonični motori, raketni motori sa potiskivanjem.
[Ovu poruku je menjao cicika dana 24.10.2004. u 22:46 GMT+1]
Use The Force!
“Who said anything about slicing you up? I just wanted to carve a little Z on your forehead — nothing serious.”