Polazna pretpostavka je da imamo materijalnu tacku odn. cesticu cija se masa i energija menja sa vremenom. To nije fizicki moguce, jer bi tada postojala zatvorena
povrsina kroz koju ne postoji protok energije, a obuhvacena energija se menja u
toku vremena.
U cemu je onda stvar?
Stvar je u tome sto se u navedenom primeru ne posmatra jedna cestica nego se posmatra jedna oblast u prostoru u kome postoji nehomogena raspodela mase,
tj svakog trenutka se posmatra drugi skup cestica trenutno obuhvacen tom povrsi.
Dakle gore navedena pretpostavka implicitno tvrdi da imamo singularitet,
materijalnu tacku koja je deo kontinuuma, a cija je masa konacna,
ili da imamo dve materijalne tacke cije se mase sinhronizovano menjaju,
tj da se informacije trenutno prenose na daljinu.
Tacno, to je poenta. Pocetni uslovi se ne mogu posmatrati parcijalno.
Jednacina za silu nije kompletan opis dinamike sistema.
To je kao kada se slaze Rubikova kocka, sve strane se moraju istovremeno uklapati.
mv frog ancient_pond
echo "Splash!"