Lekovito bilje - Hleb od kamilice
Dobit od hektara pitome nane 85 hiljada dinara, od kamilice 72 hiljade dinara.., a od pšenice pet hiljada dinara…
Po biodiverzitetu Srbija je svrstana u 158 najboljih centara sveta; u bogatoj flori utvrđeno je:
- više od 700 biljnih vrsti sa lekovitim svojstvima,
- registrovano je 400 vrsti lekovitog bilja,
- od kojih se sa 280 vrsti trguje kao sa industrijskom sirovinom koja se daljom preradom koristi za izradu lekova, kozmetičkih i higijenskih preparata, začina, raznih ekstrakata...
Potražnja za ovim sirovinama na domaćem i stranom tržištu je povećana, pa je i iskorišćenost prirodnih staništa intenzivirana, što "preti" da iskoreni pojedine vrste. Sem toga, u nesrazmeri je veliki broj preduzeća koja se bave trgovinom lekovitog bilja, a malo je proizvođača - sirovinaša.
Inače, Srbija je još daleke 1939. godine izvozila 1.810 tona lekovitog bilja i 29 tona etarskog ulja. U 2003. godini vrednost izvoza ovih proizvoda premašila je tri miliona dolara. U strukturi izvoza najviše je bilo bilja za:
- farmaceutsku i kozmetičarsku industriju (u vrednosti 1,3 milion dolara), zatim
- kamilice (726 hiljada dolara) i
- nane (543 hiljade dolara).
Istovremeno, uvezeno je bilja za milion dolara, od čega najviše za:
- farmaceutsku i kozmetičarsku industriju (745 hiljada dolara),
- korena lincure (82 hiljade dolara),
- cveta lipe (73 hiljade dolara) i
- nekih vrsta ekstrakata etarskih ulja.
Te godine je pod lekovitim biljem bilo 1.740 hektara, a prošle godine oko tri stotine hektara više, što govori da se uviđa da je ova proizvodnja ekonomski profitabilna i da bi u dogledno vreme mogla da dostigne i do desetak hiljada hektara plantažnog gajenja.
Prema projektu Instituta za proučavanje lekovitog bilja "Dr. Josif Pančić" iz Beograda (Strategija zaštite lekovitog bilja u Srbiji), na ovaj način bi bilo više sirovina, što bi podstaklo više stepene finalizacije i dalje, podizanje raznih pogona za obradu, sušenje, destilaciju etarskih ulja. Naravno, izvozom finalnih proizvoda bili bi veći i finansijski efekti. I u tom segmentu agrara predstoji usaglašavanje sa standardima EU - u prometnoj sferi, pripremi sirovina, tehnologiji obrade i proizvodnje.
Edukacija
Intenzivnije gajenje lekovitog bilja na našim prostorima započelo je sredinom prošlog veka. Dve decenije kasnije (1970. godine) dobijene su veće količine sirovina od 15-ak biljnih vrsti sa poznatom tehnologijom gajenja, među kojima je bila kamilica, pitoma nana, matičnjak, žalfija, beli slez...
Nosilac procesa edukacije i obuke proizvođača bio je od osnivanja - 1948. godine (do danas) Institut za proučavanje lekovitog bilja "Dr. Josif Pančić", čiji su stručnjaci determinisali aktivne sastojke u bilju i njihovo terapeutsko dejstvo i postavili visoke standarde za ocenu kvaliteta lekovitih sirovina biljnog porekla. "Za izradu pomoćnih lekovitih sredstava ove standarde može da zadovolji organizovana proizvodnja sirovina ujednačenog kvaliteta.
Praktično, postoji četrdesetak biljnih vrsti koje mogu da se gaje plantažno, a postoji i grupa bilja koje bi trebalo da se privedu kulturi da bi se zaštitila u prirodi zbog nekontrolisanog sakupljanja. Generalno, kamilica i pitoma nana dominiraju (skoro 50 odsto u ukupnoj strukturi setve lekovitog bilja), mada po profitabilnosti ne zaostaju ni beli slez ili žalfija.
Prednosti plantažne proizvodnje su evidentne, jer se dobijaju veće količine kvalitetne biljne sirovine sa željenim sadržajem pojedinih bioaktivnih komponenti, pri čemu je moguć izbor ekološki prihvatljivih uslova za proizvodnju, a i gajenje vrsti koje ne postoje u flori zemlje..
Računica
Seljaci već godinama nikako da izvuku profit iz tradicionalnih kultura - pšenice, kukuruza, šećerne repe... Nisu se naročito ovajdili čak ni prošle, izuzetno rodne godine. Tako je od pšenice sa prosečnim prinosom od pet tona po hektaru i ceni od 7 dinara za kilogram vrednost proizvodnje 35 hiljada dinara.
Kada se odbiju predsetveni i drugi osnovni troškovi - ukupno 30 hiljada - seljaku od hektara pšenice ostaje oko pet hiljada dinara (pod uslovom da je neko hteo da mu je otkupi po sedam dinara).
Ukoliko bi se taj isti proizvođač odlučio za gajenje kamilice - ukupni troškovi po hektaru su:
- 48 hiljada dinara, vrednost proizvodnje 120 hiljada dinara - pod uslovom da su prinosi:
- 400 kilograma cveta (240 dinara kilogram),
- 200 kilograma pulvisa (120 dinara kilogram) - znači da je dobit 72 hiljade dinara.
Druga najmasovnija lekovita biljka - pitoma nana u prvoj godini ima:
- troškove proizvodnje 66,5 hiljada dinara i
- dobit 52,6 hiljada dinara.
Da bi se u drugoj i trećoj godini troškovi sveli na 35,3 hiljade dinara, a dobit dostigla 85 hiljada dinara.
Nadežda Vodeničar