Neumann mikrofon nesmatram za jedino rešenje postavljanja zvuka u pesmu. On mi je samo inspiracija za neki dati prostor koji zabeležim u realnom životnom okruženju, a ostalo elektronsko podešavanje trebam kreirati ako treba i nezavisno od Neumann snimka, ali cilj mi je imati makar jednu osnovu živog i istinitog snimka i ambijenta. Jer muziku koju radim, ona se zove ambijentala, pa smatram kao pogodno rešenje za osnovne, ali i sporedne prateće delove u pesmi, korišćenje živog ambijenta, dakle, makar za segment koji bi se čuo u pozadini ili samo na retkim mestima u pesmi.
Neumann snimak treba imati osnovu kao što je po prirodnom zakonu, da se njegov rezultat opaža isključivo na slušalicama ili monitorima, ali izbegavati Neumann tehniku samo zato što nije pogodan za ostale potrebe nije logično, ili izbegavati ga zato što nema rezultat kada se snimak čuje u velikom prostoru sa nepravilnim rasporedom ozvučenja.
Šta se dešava sa snimkom Neumann stereo zvuka kada se sluša u bilo kom prostoru izvan stereo razumljivosti? Postoje snimci Neumann tehnike, čiji je mikrofon postavljen na voznim šinama snimajući zvuk prolaska voza sa desne strane na levu. I lepo se čuje kako voz dolazi sa desne i sve prolazi na levu stranu, kao da ti sam čučiš ispod voza, i svaki vagon koji ima poseban zvuk buke lepo se zapaža kako prolazi sa jedne strane na drugu. Ovaj snimak kada se sluša na ne stereo ozvučenju, jedino gubi kvalitet u osećaju prolaska voza prostorno, ali oseća se zvučno jer svaki vagon i njegov zvuk, dolazi po jačini i odlazi.
Izbegavati Neumann tehniku zbog nečeg drugog, može se porediti sa nerazumnošću.