Nakon toga skoro da vise i nije bilo zabavne emisije u koju ga ne bi pozvalo kao gosta. On bi se uvijek prikljucivao na struju i radio sve ono sto bi radila i najobicnija snura i zica kroz koju tece struja. I njoj je, kao i Bibi Briferu, trebao samo utikac. Ali svi smo ipak bili fascinirani jer je pred nasim ocima bio covjek koji prekoracuje ljudske mogucnosti i uopce nam nije bilo vazno sto to prekoracivanje nije imalo ama bas nikakvog prakticnog smisla i sto s Bibom Briferom mi kao narod, mi kao Jugoslaveni, nikoga i nista nismo mogli pobijediti jer se nitko u prikljucivanju na struju nije ni takmicio.
A onda su zaredali strucnjaci iz raznih domena koji su mjesecima objasnjavali kako Bibi Briferu polazi za rukom da ga ne ubije struja. Njihova misljenja su se uglavnom razilazila, ali to je bio samo dodatni argument da povjerujemo da Biba cini cuda i da su ta cuda strasno vazna i da nas na neki nacin cine izabranim narodom. Mi se nismo usudjivali prikljuciti na struju, ali smo imali jednoga koji je to radio bez ikakvih problema. Biba Brifer je na neki nacin bio kao Mujo iz viceva o koncentracijskim logorima koji je podjebavao Svabe kada su ga pokusavali ugusiti plinom.
A onda je Biba Brifer odlucio otici u Ameriku i sjesti na elektricnu stolicu. Tu je prica vec usla u one sfere koje izmicu svakoj faktografiji i dokazivoj, barem televizijskoj istini. Naime, Biba se opet pojavio u Nedjeljnom popodnevu i vazno saopcio narodu da se vec sve dogovorio s Amerikancima, rijec je o honoraru od milion dolara, sve ce prenositi televizija, naravno americka. Rekao je i kojeg ce datuma sjesti na elektricnu stolicu, ali kada je dosao taj datum, nesto se zakompliciralo, spektakl je odgodjen, valjda tog dana nije bilo dosta struje, pa je Biba opet izisao pred javnost i izvijestio ju o novom datumu.
To je bilo njegovo posljednje pojavljiva nje u javnosti. Vise nikada Bibu Brifera nismo vidjeli na televiziji i vise nikada pred nasim ocima nije golim prstima drzao zice pune struje. Medjutim, ljudsko pamcenje dulje je od televizijskog pamcenja, a nasa sklonost prema onima koji prekoracuju granice ljudskih mogucnosti bila je takva da nismo mogli tek tako prihvatiti da je Biba jednostavno nestao. Tako se o njemu glas poceo prenositi od covjeka do covjeka i od pouzdanih izvora do svekolikog narodnog usca. Proculo se da je Biba Brifer sjeo na elektricnu stolicu, ali su ga Amerikanci zajebali i nije bilo televizijskog prenosa, nego su cijelu stvar iskoristili za neke svoje eksperimente, pa sada drze Bibu zatocenog u svojim laboratorijima. I svi su vjerovali u to.
Ali vec nakon mjesec ili dva pouzdani izvori javili su da je Biba, istina, sjeo na elektricnu stolicu, ali ga je ubila struja, pa zato ga vise nema. Na obecani televizijski prenos se u medjuvremenu zaboravilo. Biba Brifer herojski je pao mozda i zato sto su mu pustili jacu struju od one koju pustaju svojim osudjenicima. Bila je to sasvim dobra prica da nas odvede u zaborav.
Ali bilo je i drugih koji su nas proslavljali prekoracivanjem ljudskih mogucnosti. Bilo je svjetskih prvaka u prozdiranju palacinki, bilo je Krajisnika koji bi bez icije pomoci jeli citave volove, bilo je onih koji su mogli ostati sat vremena ispod vode. Zbog necega su nam trebali takvi ljudi i nitko kao oni nije mogao povecati nas ponos jer jesmo ono sto jesmo, ali kada prestanemo biti to sto smo bili, sve cemo zaboraviti, a ono sto ne zaboravimo bit ce laz, tako da do dana danasnjeg necemo saznati je li Biba Brifer stvarno prekoracivao granice ljudskih mogucnosti i provodio ovu obicnu svakodnevnu struju. A to bi vrijedilo znati, kao i: jesmo li to bili mi dok smo ga razrogacenih ociju gledali iz svojih fotelja, jesmo li to bili ovi mi ili su to bili neki drugi mi.'
preuzeto sa google-a...
ovi kazu da je Biba mrtav????????????????
[Ovu poruku je menjao shoosh dana 06.12.2005. u 00:01 GMT+1]