Citat:
Slobodan Mišković:
Pametan poslodavac ce uvek prednost dati perspektivnom mladom strucnjaku bez iskustva naspram starijeg koji ima iskustvo jer ce nacin rada novo zaposlenog i metodologiju lakse oblikovati kod ovog prvog.
Moram reći da je ovo ortodoksna glupost.
Pametan poslodavac će proceniti šta mu je potrebno u tom trenutku i shodno tome doneti odluku. Pametan poslodavac će se rukovoditi svojim potrebama i mogućnostima a ne nekim tamo knjigama "postanite menadžer za 7 dana" odnosno njihovim sadržajem.
Postoji situacija kada firma ima bitan projekat, kratak deadline i tada se zapošljavaju iskusni ljudi koji će sutradan nakon kratkog briefinga odmah sesti za sto i početi da rade.
Takođe postoji situacija kada firma ima neki konstantan konkurs za junior developere, pa kada naleti neko stvarno talentovan i vredan, onda ga firma zaposli na neku junior poziciju kako bi kroz koju godoni stekao iskustva i znanje da radi na nekom ozbiljnom projektu.
To su dve totalno različite stvari i nikako se ne mogu stavljati u jedan kontekst.
Citat:
Slobodan Mišković:
Oblikovan prema cemu? Prema potrebama firme u kojoj je radio a ne prema potrebama firme u kojoj tek treba da radi.Najbanalniji primer je radno vreme, nacin odrzavanja sastanaka u firmi, vreme za pauzu, hijerarhija, nacin napredovanja.... To su sve stvari koje se razlikuju od firme do firme.
To su stvari koje se razlikuju i koje su banalnost. Ako mislš da će promena pauze umesto u 11 da bude u 12, i da to utiče na produktivnost radnika, grdno se varaš.
Pošto ovde pričamo o softverskim firmama, ja tu mogu samo da razgraničim na dve vrste - ozbiljne i neozbiljne. Ako firma ozbiljno pristupa poslu, sasvim je svejedno primerno da li će se za evidenciju taskova koristiti tabla, mail, pisma ili neki software. Sasvim je svejedno da li će se sastanci organizovati jednom dnevno ili jednom nedeljno, ili oba, kakvo je napredovanje i sl.... To su apsolutne banalnosti i nemaju nikakve veze sa bilo čim osim sa internom organizacijom te firme.
Radnike bih takođe podelio na ozbiljne i neozbiljne. Ozbiljan radnik poštuje tuđe vreme, sastanke, vredno radi, pedantan je i sl. Takav radnik može da bude sa iskustvom ili bez iskustva.
Neozbiljan radnik pak je neuredan, ne poštuje autoritet, tuđe vreme, probija rokove, piše nekvalitetan kod itd itd. Takav čak i da ima ne znam ni ja koliko iskustva nikako nije dobar za firmu.
Tako da je tvoje gledište ovog problema totalno pogrešno. Ti o kojima ti pričaš, da ne žele da se prilagođavaju, da poštuju autoritete, da rade po svome, itd itd. to su loši radnici, i oni ne valjaju za firmu ma koliko god su iskusni.
Citat:
Slobodan Mišković:
Itekako se rimuje samo sto ti zaboravljas jednu stvar, jesu ista pravila, jesu iste ambicije (donekle) i jesu skoro iste zelje ali su nacini koje firma koristi da bi ih ostvarila drugaciji u svakoj firmi.
Ambicija i želja svake firme je profit.