Evo da i ja podijelim svoje negativno iskustvo, pa da ga imate na umu ukoliko krenete u slican pohod kao i ja.
Naime, radi se o sklapanju braka u Njemačkoj sa njemačkom državljankom (originalna švabica), grad Dusseldorf.
Ovdje se radi o pokušaju sklapanja stvarnog a ne fiktivnog braka.
Nakon što smo odlučili da se vjenčamo, krenula je procedura oko istraživanja šta i kako u vezi vjenčanja u Njemačkoj.
Dakle, ja sam imao namjeru da se samo vjenčam u Njemačkoj i da se nakon toga vratim u Bosnu na svoj posao.
Sve smo radili prema uputstvima i iskupili svu potrebnu dokumentaciju sa validnim prijevodima. Ja potpisao i poslao punomoć da ona u moje ime može zakazati termin vjenčanja. Punomoć je obrazac koji se dobije od njohovog matičnog ureda ili se moze skinuti sa njihove službene stranice. Termin je bio zakazan 29.06. 2012 godine.
Prije krećanja u tu proceduru ja sam poslao e-mail njemačkoj ambasadi u Sarajevu gdje sam im detaljno opisao situaciju i rekao da sam ja trenutno zaposlen i da imam namjeru samo da se u Njemačkoj vjenčam za vrijeme godišnjeg odmora a nakon toga se vraćam u Bosnu, sa pitanjem da li se ja mogu vjenčati bez vize u Njemačkoj.
Normalno, odgovor je stigao pozitivan gdje stoji da ja za samo vjenčanje ne moram imati vizu, već to mogu učiniti i kao turista. (Na stranici ambasade lijepo stoji da je viza potrebna ako je "sklapanje braka a potom ostanak u Njemačkoj"). Obzirom da kod mene nije riječ o ostanku, meni viza nije niti potrebna. Dokaz tomu je hiljade ljudi koji su se u Njemačkoj vjenčali kao turisti.
Meni je viza potrebna ukoliko se želim preseliti kod nje, i nije moguće doći bez vize, ako želim boravišnu dozvolu.
U konačnici, da nije bilo sve po propisu, oni nama ne bi niti zakazali termin vjenčanja.
Dolazi dan vjenčanja, ulazimo u matični ured, žena otvara knjigu, nešto upisuje, a nakon izvjesnog vremena okreće meni knjigu da se ja potpišem. Ja potpisa, da bi ona dalje nešto nastavila škrabati. U roku 2-3 minute odnekud ulazi druga ženska i prekida vjenčanje. Mrmlja ona nešto na njemačkom i mi izlazimo iz matičnog ureda. Kao, meni bi trebao prevodioc.
OK, razumijem da je to potrebno sa pravne strane, ali je to trebala reći odmah u postupku pripreme za zakazivanje termina.
Kažu nam da će nas nazvati sutra i reći novi termin u roku 2-3 dana, a mi da obezbjedimo prevodioca.
Zovu oni sutra i kažu da se ne možemo vjenčati jer ja nemam vizu koja je potrebna za vjenčanje. Mi im uporno tvrdimo da meni viza nije potrebna za samo sklapanje braka, jer ta viza i ne postoji, što su oni i upočetku samog postupka rekli da je dovoljno da ja imam samo biometrijski pasoš. Ja im navodim da mi je takav odgovor stigao i od ambasade u Sarajevu. Idući dan isprintam e-mail koji sam dobio od ambasade i odnesem u matični ured. Oni kazu da će to pogledati i da će nam sutra javiti.
Idući dan oni zovu i ovako kažu, što nema veze sa vezom i mali milion nelogičnosti:
- ja bih trebao otići u ambasadu i tražiti vizu za sklapanje braka (koja ne postoji) kažu da ja nju mogu dobiti i bez položenog A1;
- zatim bih trebao doći u Njemačku i da ja i ona zajedno zakažemo termin u matičnom uredu;
- i na kraju, dvije sedmice nakon zakazivanja termina, mi se vjenčamo.
OK, ja jesam Bosanac, ali ni blizu glup koliko oni misle da sam glup.
Zamislite ovo, prođemo svu proceduru i ispoštujemo sve što je od nas traženo i oni nas prekinu u pola vjenčanja (da ja nisam ispunjavao uvjete, onda do termina ne bi ni došlo).
Zatim, traže vizu koja ne postoji (možda je to postojalo prije dok nije uveden bezvizni režim) i lijepo mi ambasada poslala odgovor u kojem stoji da ja ne trebam vizu za sklapanje braka, koji sam i njima priložio.
Te na kraju traže da mi zajedno zakažemo termin, a oni dali mojoj zaručnici punomoć koju ja potpisujem i nju ovlčašćujem da u moje ime zakaže termin, APSURD!
NAkon toga mi odlazimo u ured za strance i kažemo šta je u pitanju, a oni nam kažu da ne znaju da li je potrebna meni viza samo za sklapanje braka, što je još veći APSURD, jer je to ipak organ koji bi trebao biti upućen u to.
Nakon toga smo planirali da se odemo vjenčati u Holandiju, pa zatim u Dansku, ali smo ipak odlučili da idemo na sigurno i da se vjenčamo u Bosni.
Nakon te odluke odlazimo u matični ured da nam vrate našu dokumentaciju.
Kada smo došli rekli smo da zelimo svoju dokumentaciju natrag i da ćemo se vjenčati u Bosni.
Vratili su dobar dio dokumenata, ne sve, i rekli su kada dođem u Njemačku i sa bosanskim vjenčanim listom dođemo u njihov matični ured da evidentiramo naš brak, uslijedit će provjera našeg braka od njih ili ureda za strance.
Kada sam ja odnio e-mail od ambasade, oni su između ostalog rekli da matični ured ima slobodu odlučivanja i procjene.
Mislim da je to nešto najapsurdnije što sam mogao čuti u Njemačkoj.
Pravno gledajući, ako samo mi ispunili sve zakonom propisane uvjete, kao i uvjete koji su službeni uvjeti matičnog ureda, otkud pravo nekom službeniku koje mu daje slobodu da uslovljava nešto što je mimo zakona ili još gore, da postavlja uvjete koje je nemoguće ispuniti (dobiti vizu za sklapanje braka koja ne postoji).
Ja razumijem da je u pitanju sumnja u naš brak s njihove strane, ali ta sumnja je samo njihova pretpostavka koja pravno nije validna niti relevantnija od moje pretpostavke da se mi vjenčajemo stvarno, a ne fiktivno.
Sumnja kao pretpostavka je pravno irelevantna ukoliko se ne potkrijepi i dokazima. Oni svoju sumnju nisu dokazali.
Imao sam namjeru da se iz principa vjenčam baš kod njih, negdje u novembru, ali ova moja njemica počela cmizdriti i pod svaku cijenu želi vjenčanje, tako da sam odustao od tjeranja maka na konac.
Eto, da znate da i kad se sve čini da je sigurno, morate znati da nije uvijek sigurno.