Apropo Vijetnama, priča direktno od jedne vijetnamke, koja je, kao i mnogo njenih drugara, uspela da dođe u neku od zemalja EU preko raznih evropskih i drugih fondova koji stipendiraju studente, i tako, planira da se što duže zadrži na "trulom Zapadu", kad završi doktorske, planira tu i posao da nađe.
Priča kako u selu gde je išla u osnovnu školu, većina današnjih učenika starijih od 12 godina ili tako nešto ide u školu skuterima na baterije!
Koliko dece u Srbiji ide u školu skuterom na benzin, onaj na beterije da ne pominjemo?
Ali, mnogi i dalje misle da je Vijetnam neka zaostala sirotinjska država gde se bore da ne umru od gladi.
U Kini reforme nisu krenule 90-ih, nego još 70-ih, nakon kulturne revolucije, ali su se 90-ih stekli uslovi da krenu i sa ozbiljnijom industrijom u oblasti računara, jer su tada krenuli da otvaraju tehnološke parkove, u kojima su prvi investitori bili iz Singapura, pa potom iz Tajvana. Koliko je važna privreda i industrija, govori da tajvanski privrednici stalno ućutkavaju tajvanske političare da ne talasaju previše pričom o samostalnosti Tajvana, jer će time biti ugrožen njihov biznis. Sa druge strane, Kina je dozvolila firmama iz Tajvana da otvaraju fabrike po Kini poštujući njihov kapital i ne praveći političke uslove (u smislu "dozvolićemo vam da otvorite fabriku u Kini, ali ako u javnosti govorite da je Tajvan deo Kine i ako se ogradite od vaših političara i prestanete da ih finansirate, ili ako finansirate političku opciju koja u Tajvanu zagovara ujedinjenje sa Kinom").
A potom pogledate ove naše političare, i vidite koliko nam je cela politička "elita" nazadna i ograničena, gledaju samo od danas do sutra, i dok oni namire sebe i svoje familije, prođe 4 godine, a onda u predizbornoj kampanji pričaju istu priču kao opozicija - borba protiv stranačkog zapošljavanja, borba protiv korupcije...
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.