Upravo tako, o potrebama se i radi, bilo da je profesionalac, amater ili porodican covek.
Jedna od vrsta fotografija koja se meni svidja je ulicna fotografija. Nakon godina nosenja
2 kile o vratu i jos koju u torbi shvatio sam (moje misljenje, svako ima svoje iskustvo)
da na nasim ulicama i nema tako zanimljivih i zivopisnih situacija i motiva za slikanje
kakvih bi ja voleo (kao sto ima u Indiji, Dominikani, Japanu, itd), tako da su postojali
dani i dani da dzabe opterecujem vrat i ledja, a s obzirom da imam zoom, svelo se na puko
voajerisanje, snimanje zena iz daljine. Bar to imamo lepo. A i kad dignes veliki aparat,
ljudi se promene. Zoom nas udaljava od ljudi i stapanja sa situacijom.
Zato je meni mnogo interesantan X100, koji je idealan za hvatanje atmosfere i prisnost sa ljudima,
tera nas da budemo personalni. A i vraca me u stare dobre dane, kad nam nista vise nije trebalo osim
blende, shuter speeda i kompezacije :). Samo da ima pouzdan autofokus i da mu je brzina reagovanja
okidaca kao kod DSLR-a.
Naravno da ne bih prodao moj 40D, treba mi za druge stvari, ali bih voleo da imam i ovaj X100 :)
Mada ne verujem da cu ikad (ili skoro) imati para za njega.
Amateurs worry about sharpness
Professionals worry about sales
Photographers worry about light