Seljaci po prilici najčešće lupaju, baratajući poluinformacijama i sve to nafilovano ogromnom sujetom, pa tako i u ovom slučaju.
Pitao sam oko toga jednog agronoma voćara i odgovor se kreće ovako:
stenlejka NI POD RAZNO ne sme u džibru sa košticom, zbog velikog procenta cijanovodoničnih jedinjenja u koštici, koja kasnije ne mogu destilacijom da se eliminišu, što kvari finalni ukus rakije, a i s nutritivne tačke nije to preporučljivo konzumirati.
Ispucana i tako odložena u kace, daje sasvim solidnu rakiju, ali ipak bez nekog posebno izraženog karaktera, kakav umeju da ispolje domaće sorte.
Naše pak, domaće sorte, šta ja znam, požegača, madžarka itd. mogu sa košticom u vrenje, ali sam čuo da i tu valja koštice maksimalno odvojiti prilikom punjenja kazana, da rakija ne bi poprimila onaj opor ukus, koji se pečenjem ipak ekstrahuje iz koštice.
Nisam ove godine imao uslova da i šljivu spremam za rakiju, mada je bila džabaka, jer sam rešio da napravim malo vina i rakije od grožđa,pa sam to i uradio, a danas treba da ocedim vino za bistrenje i da ovih dana ispečem to malo rakije.
Uzeo sam oko 120 kg
frankovke, i 30-tak kilograma hamburga, pa šta ispadne.
Loše biti NEĆE. ;)
A kad stasa mojih par špalira, videćemo pošto Musa dere jarca.
Imam za sad moldavu, prokupac i
ribier, a za kasnije planiram tursku dinku, hamburg i julski biser.
Daće Bog.