Zamislimo da sutra svi idemo u neki bubanj u kome će uloge svih ljudi biti nasumično permutovane. Niko ne zna kog će pola biti posle bubnja, koje će starosti biti, kog društvenog statusa, kojih prirodnih i stečenih sposobnosti. Ja ću biti u cipelama ko zna koga - možda novorođenčeta u bogatoj porodici, a možda i starca koji umire u mukama. Svaka postojeća ličnost će biti u cipelama neke postojeće ličnosti, samo se nasumično permutujemo.
Zamislimo da svi znamo da sutra idemo u takav bubanj i da su danas izbori na kojima treba da odlučimo o sistemu kakav će važiti posle bubnja. Za kakav sistem biste glasali? Većina bi glasala za princip maksimizacije minimuma - da najugroženijima bude što bolje.
Problem sa ovakvim razmisljanjima je sto nemaju kontekst. Suvise su opsta i tesko je razumeti poentu. Recimo, oce li svaki dan da se ide u taj bubanj? sta znaci maksimizacija minimuma - samo vezano za fizicku i mentalnu nefunkcionalnost? Mozemo ovako u nedogled.
BTW. evo jedno ipak istrazivanje (samo pise researh, ne vidim link) https://bigthink.com/21st-cent...unfair-equality-research-shows