Citat:
Bojan Basic: Ne slažem se s tvojom analogijom kad kažeš da bi se isti argument mogao primeniti i na srpski u celini. Moje dete, recimo, govori srpski jezik kao i sva deca iz njegove okoline, kao i [...]
To sam donekle mislio u ironičnom tonu, mada ne sasvim. Naravno da je tako kao što kažeš, ali to nema direktnog odnosa sa onim što sam „predložio“ za obrazovni sistem: naučiti decu da tečno čitaju srpski, ali insistirati na izvanrednom poznavanju čitanja i pisanja engleskog. Odnosno, da se sva postojeća građa na srpskom jednako može primati kao i do sada, ali da u novim pokoljenjima samo izučavaoci i ljubitelji stvaraju novi pisani materijal na srpskom, a da se sva druga pisanija obavljaju na engleskom.
Ovo bi imalo višestruke prednosti, veće od neposrednog dobrog poznavanja engleskog. Mnogo dostupnija bi postala neizmerna građa na engleskom jeziku; prošlost bi bili domaći profesori koji proturaju svoje isforsirane udžbenike pored boljih engleskih, da ne pominjem „standardizaciju“ koju bi to povuklo. Kako akademski radovi tako i beletristika bili bi mahom na engleskom, i to odličnom engleskom, što znači da bi svaki domaći autor automatski i kvalitetno pokrivao „ceo svet“ bez dodatne pomuke. Pošto bi svaki stanovnik mogao tečno da komunicira na engleskom, zemlja bi bila dosta prijemčivija strancima.
Kao što rekoh, sve je ovako u Indiji. Jedina kvačka je u tome što ne vidim da im ove očigledne prednosti u stvarnosti primetno koriste pred evro/američkim parnjacima.
Citat:
Bojan Basic: [...] brzina razvoja softvera na engleskom daleko nadmašuje kapacitete onih koji bi to lokalizovali na srpski. Nije to neki posao koji ima konstantan obim, pa da kažemo „Pa dobro, hajde da ga započnemo, završićemo kad-tad“. Obim stalno raste, i to neuporedivo brže [...]
Zavisi šta smatraš pod „obimom“ softvera — npr. prosto pobrojavanje različitih programa ne čini mi se korisnim za poređenje. Da li je svejedno da li se pojavi novi program koji će koristiti 100 ili 10.000 ljudi? Mislim da bi korisnije bilo kao obim uzeti „broj pregleda“ (nekakav faktor broja korisnika i raširenosti programa) koji može biti učinjen na srpskom ako se tako izvoli, prema ukupnom broju pregleda.
Kada se radi o slobodnom (shvatiti prosto kao slobodno dostupnom za potrebe ovog pasusa) softveru, posmatrano za poslednje četiri godine, pomenuti odnos se ne udaljava, već približava kecu. Što mi posle svega nimalo nije iznenađujuće, jer su upravo
programeri ti koji ne mogu dobiti bitku. Ako program ima stotinu-hiljadu predanih korisnika među govornicima jednog jezika, naći će se već neki među njima koji će ga prevesti (već prema kulturnoj atmosferi tog jezika), i
održavati prevod u novim izdanjima programa. U takvom sklopu dešavanja, daleko je vremenski obimnije programeru dodati novi tekst u program, nego prevodiocu dopuniti prevod.
Vazda nedosanjan balkanski san, i ovde je najblistaviji primer Švedska. Govornika švedskog ima okvirno koliko govornika srpskog. Šveđani su preveli i održavaju neverovatnu količinu slobodnog softvera. Iako jednako brojni, nadmašuju nas višestruko — kako se gde osvrnem, prevodi programa vazda na 99-99.9% dovršenosti, prevodi pripadajuće dokumentacije (~5-10 puta više reči nego sami programi), 99-99.9% dovršenosti. Eksperimentalni primer fizičke održivosti asimptotskog keca u uslovima jednake brojnosti.
Ne mogu odgovorno da tvrdim isto u vezi komercijalnih programa, mada mi se čini da je efekat sličan, samo dosta sporiji. Možda Goran može nešto više o tome da kaže.
Citat:
Bojan Basic: Novom korisniku [...] neće biti jasno šta je „upravljački program“, ili kako god da se prevede driver. Dakle, njemu se svakako mora objasniti šta je to, a tek onda će povezati ime sa objašnjenjem čemu to služi; [...]
Jasno je da se ovde slažemo (barem ti i ja, hoću reći), kao i da su nam zaključci na osnovu toga obrnuti :)
Međutim, ima tu jedno što ipak ne mogu prenebregnuti. Engleski jezik ima 40-50 glasova (kako ko broji), daleko više nego bilo koji drugi „obližnji“ indoevropski jezik, i još stisnutih na 26 znakova srednjovekovno-latinskog pisma, praktično kako se kome ćefnulo. Nemali razlog što sam se upetljao u prevođenje jeste shvatanje da, ako engleski i mogu pisati po sred srpskog (da sada ne brinemo o nekim nevažnim sitnicama, poput Pravopisa), govoriti tako mi već postaje nepodnošljivo odurno. Englesko mapiranje govornog na pisani jezik jeste uvreda za moju inženjersku uslovljenost, posebno kada mi pored njega pred nosom stoji najmoderniji od usvojenih alfabetskih sistema (ne u smislu da mu nema ravne — npr. turski je jednako izvrstan — već da nema boljih).
Citat:
Bojan Basic: [...] Zar ti nikad nije zatrebao program koji jednostavno ne postoji na srpskom? Ako nije, moraćeš se složiti da pripadaš izuzetno malobrojnoj grupi, čak zanemarljivoj. [...]
Nije li ovo naprosto pitanje lične mere? Gde je ta granica gde će neko reći, ako se n% potrebnog softvera može koristiti na srpskom, a 100-n% samo na engleskom, najbolje bi bilo potpuno izostaviti srpski? 50/50%, 80/20%, sve ili ništa?
Dalje, koliko sam razumeo (ispravi me u suprotnom), za glavne praktične argumente za potpuno izostavljanje srpskog u heterogenoj situaciji, uzimaš nepraktičnost učenja dva skupa tehničkih izraza i izvesna šarolikost tih izraza u prevodu.
Što se udvostručavanja tiče, kao što recimo Miroslav reče, jesu li računarski izrazi nešto palo s marsa, što nema veze ni sa engleskim ni sa srpskim? Jer kako se obrne, engleski treba naučiti i znati, i računarski izrazi su onda tek kap u moru.
Što se šarolikosti prevoda tiče, te stvari naprosto konvergiraju vremenom, kao što su i u ranijim granama tehnike i nauke; ili se zadrže, recimo, do dva izraza kao sinonimi, u slučaju da su oba bila podržana jakom čizmom (npr. elisa/propeler). Ništa novo tu.
Citat:
jablan: [...] Na mom kućnom računaru sve je na savršenom srpskom.
Eh, de, može biti da nije baš na savršenom — bolje Bojan da ih ne pregleda ;) (šalim se, svako drvlje i kamenje više pomaže nego što odmaže...)
Citat:
Miroslav Jeftić: Iskreno, ne smatram igre za prioritet u lokalizaciji, šta više, mislim da bi trebalo da budu na poslednjem mestu što se tiče lokalizacije [...]
Da vidiš, ja baš dovršavam jednu, oko 120.000 reči :) Moram priznati da je bilo pravo osveženje: fantazijsko okruženje u sopstvenom svetu, te sam mogao da se opustim i navalim bez kočnica i bez kompromisa. Npr. imena jedinica,
izvorna i
na srpskom.