Citat:
Mirjana Savicic:
Citat:
jens stoltenberg:
Drago mi je da smo bar jednu stvar razjasnili. :-) A sto se tice ove polemike skola/samostalno ucenje.. ne znam. Ja licno jedino sto bih promenio kada bih mogao da vratim vreme unazad, platio bih nekom (tada, ne sada) da me nauci strucno-kolokvijalnom medicinskom norveskom jeziku, da to tako nazovem. Kad vas bace u vatru prvih par nedelja, a slabo baratate strucnom terminologijom kao i nekim kolokvijalnim frazama, onda je to bas nezgodno u pocetku. Problem za nas iz Srbije je taj sto oni skoro iskljucivo koriste norveski jezik kad opisuju bolesti, pa jos kad krenu usmeno sa skracenicama tipa KOLS, Hb ( nikada ne kazu hemoglobin, vec iskljucivo Hb -dakle ho be) i slicno To je u pocetku da poludis, ali se vremenom sve slegne.
Meni je prvih nedelju dana u bolnici bilo kao u nekom horor filmu iako sam ovde 2,5 godine.Ceo izvestaj samo na norveskom a na raportu sve strucne njihove skracenice,ne latinske vec njihove norveske i pored svakog pacijenta pored imena na listi stoje sve skracenice po dva slova.Nijedan tumor ne pise na latinskom,ali ni jedan,posto je to moja problematika sada ovde.Da se zaprepastis ali udje se u sistem...
Mislim da je sto se tog strucnog dela ucenja tice konkretno za nas medicinare malo diskutabilno koliko su profesori u mogucnosti da nam razjasne skracenice,jer ne verujem da su upuceni u to bas dobro,ali one osnove svakako da jesu.Imala sam ja knjigu Helsenorsk ali nije to to,to je vise uopsteno sa onim laganim pojmovima...
A zato su me tako cudno gledali kad sam rekla hemglobin. Mislim se, pise Hb, cita se hemoglobin. :)
Ja sam pola godine pred dolazak nasla jednu knjigu u Beogradu, kao neka literatura za medicinski kurs. I bila onako podebela, pa mi se ucinilo da bi bilo korisno imati je. I kupim je. Sa profesorkom sam radila Her på berget i sat vremena taj medicinski deo, vezbala termine. I to mi je puno znacilo. BAS puno. Tekstovi su laki, ali ima dosta korisnih pojmova. Secam se kad sam dosla na prvi raport da sam bila van sebe, jer ih nista nisam razumela, ali vise od panike. Taj moj prvi raport je drzala koleginica koja jaaaaaaaaaaako brzo prica. Katastrofa. :) Kako sam se opustala kontala sam da sve vise razumem, i secala se upravo izraza iz te knjige. Posle tri meseca nemam skoro nikakvih problema da razumem tu koleginicu koja tako brzo prica. Prosto, ide to sve vremenom.... Dakle,
Nego, rado bih sa vama podelila moje jucerasnje iskustvo na poslu. Cisto da bi se jos jednom podvuklo koliko su njima neke stvari bitne i koliko se mora biti oprezan. Opreza nikad na odmet. Naime, radila sam neku popodnevnu smenu i posle posla otisla u svlacionicu i iz dzepa pocela da vadim papire i da ih bacam u korpu. Jedan od papira je bio papir na kome pisu imena pacijenata, dijagnoze, sta primaju od lekova, kakve su mere preduzete toga dana i sl. Kao neki podsetnik, sto mi nosimo svaki dan sa nama i prema tome radimo. I svaki dan dobijamo novi i tako u krug. Sta se desava? Moja starija koleginica, inace strasno visokog nosa, jer ona je sykepleier pobogu (i priznajem da je bas dyktig) pronazali u korpi taj papir. Ja nisam bila tamo, bila je druga koleginica koja mi je ispricala dogadjaj. Koliko sam shvatila doticna visokog nosa biva van sebe, ko je to bacio, pa to se ne sme bacati u korpu za smece jer neko moze uzeti taj papir i videti sta pise i time se krsi obaveza cutanja! Korpa se nalazi u podrumu, u cosku svlacionice gde samo medicinski radnici tog doma imaju pristup, cisto da naglasim. Uzela je papir i sutradan, iako nije radila, se dovezla na posao da se zali sefici. Ja saznajem za pricu tako sto me koleginica koje je to videla pitala da li si ti bacila taj papir i ja kazem moguce, nisam sigurna, ne secam se. A stvarno se ne secam, ali je vrlo moguce da sam jajer sam to radila i pre. I onda ona meni isprica sta je sve bilo, da me kao upozori unapred. Inace, u vaktrom-u imamo onu masinu sto jede papir i ja tamo obicno provucem papir. Nekad se desi i drugacije. Ja POJMA NISAM IMALA da NE SMEM bacati taj papir u korpu. Nisam dovoljno ukljucila mozak, nisam dovoljno razmisljala kao oni...
Ja, kao lekar, vrlo dobro znam sta je obaveza cutanja ali u Srbiji nema te masine, u Srbiji se papir baca u korpu... E, izes ga. Bas sam se lose osecala posle, ceo dan sam razmisljala o tome. Taman sam postigla da me na poslu vise cene, i sad ovo... Niko mi nista nije jos rekao, mozda i ne znaju da sam ja (a mozda i nisam u ovom slucaju) ali se ja svejedno jako lose osecam. Odlucila sam da sutra ja prva popricam sa seficom o tome, cisto da mi ukaze na mozda jos neke stvari koje ne znam. Ja sam, sto je najgore, u potpunosti saglasna sa tim sto se desilo, i treba da mi se skrene paznja ako nesto radim pogresno. Ali, eto, nisam ocekivala takvu glupost od mene.
Tako da ljudi, papire sa pacijentovim podacima NE BACATI u korpe!