Citat:
Ivan Dimkovic: Inace, interesantno je sta sam primetio - i Windows i GNOME imaju ocajan default file manager.
Pre nekoliko nedelja sam backupovao disk na jednoj masini sa Ubuntu live CD-a... elem, iako sam kreirao particiju u NTFS formatu, ispostavilo se da Ubuntu kreira NTFS particiju koju Windows ne moze da cita zato sto je partition type fleg Linux a ne NTFS/HPFS... Posto nikako nisam mogao da promenim taj fleg iz nepoznatog razloga, a disk editor mi nije bio pri ruci - odlucio sam da sa glavne masine lepo sve to iskopiram u samom Linuxu iz VM-a...
Mountovao disk, selektovao sve u onom GNOME fajl menadzeru... copy... paste... otisao na posao.
Vratim se nekih 10+ sati kasnije - kad ono GNOME fajl menadzer se smrzo negde na 14% - na isti nacin na koji se Windows Explorer meni smrzavao ranije kada kopiram neki disk sa ogromnom kolicinom fjalova :))))
Komandna linija je savrseno odradila posao...
Ne znam sta je toliki problem u grafickim fajl menadzerima pa da je tako tesko napraviti stvar da radi kako treba uvek...
Kopiranje fajlova nije nimalo trivijalan proces.
Glavni problem je optimizacija algoritama za nekoliko dominantnih scenarija (kopiranje na lokalnu/mrežnu lokaciju, velikih/malih fajlova, broj fajlova, itd.). Kanonski primjer; prilikom kopiranja velikog fajla preko mreže ne želimo gledati kako nam se stranice RAM-a pune podacima velikog ulaznog toka zbog toga što ih OS kešira dok čeka kompletiranja I/O-a. Kod kopiranja mnogo manjih fajlova želimo vidjeti keširanje kako bi limitirali fizičku aktivnost diska.
Problemi Windowsa u vezi kopiranja fajlova dobro su poznati (
1,
2,
3,
4), i treba biti oprezan s većim operacijama kopiranja na produkcijskim sustavima. Iako svaki RTM i SP sadrži određene zahvate na dijelovima za kopiranje, SP1 za Vistu posebno je adresirao taj problem. Ipak, kako je u prvom redu riječ o tradeoffu kako bi se podjednako dobro pokrili svi najčešći korisnički scenariji, ne možemo govoriti o monumentalnim poboljšanjima performansi kopiranja iz aspekta OS mehanizama. Dapače, zbog tradeoffa, nije neobično da se neki scenariji odrade brže na ranijim verzijama Windowsa.
Jedno od značajnijih poboljšanja je SMBv2 kojemu su bitno unaprijeđene pregovaračke sposobnosti što omogućuje mnogo veće utiliziranje mrežnih kapaciteta. Inače, standardno kaskanje protokola u odnosu na prisutne mrežne kapacitete (e. g. TCP & 2K3).
Windows Explorer posebno je problematičan, i ne skalira dobro pri kopiranju fajlova kao neki drugi alati. Pored toga, on pruža najosnovnije moguće kopiranje bez ikakvih dodatnih opcija. Zbog tih razloga (i zato što je weirdo) meni koristi samo za kopiranja manjeg broja fajlova između direktorija/particija.
Za imalo ozbiljnija kopiranja/backupe koriste se robocopy, fastcopy (može izbjeći OS keširanje), xcopy (dobio je /J switch za unbuffered I/O), eseutil (pokazao se posebno dobar kod kopiranja vrlo velikih fajlova, dolazi isključivo s Exchangeom). Za one koji koriste Total Commander, njega se može tunirati prije kopiranja te prilagoditi potrebnoj operaciji do određenog stupnja). Uglavnom većina alata se oslanja na algoritme Windowsa, a područje gdje mogu napraviti razliku većinom je oko keširanja. Windows NT imao je jasnu razliku u performansama prilikom kopiranja iz Windows Explorera (Core mode) i komandno-linijskih alata (Raw mode). Čini mi se da je tako stroga razlika nestala u novijim verzijama jer iako alati komandne linije generalno djeluju bolje, nisu svi GUI alati (recimo TeraCopy) ograničeni kao Windows Explorer.
Windows Explorer trebao bi služiti samo za kretanje kroz direktorije i osnovne operacije kopiranja. GUI je apsolutno nepotreban za ozbiljnija kopiranja, i samo može unijeti dozu nestabilnosti u cijelu operaciju (statusni indikatori trebaju biti strogo informativni, a ne fancy).
Inače, Microsoft bi mogao mnogo bolje dokumentirati CMD okruženje i popratne alate. Windowsi kriju vrlo moćne i sposobne stvari koje su uglavnom nepoznate većini admina i power usera. Istina, ta specijalna grupa korisnika trebala bi imati izraženije pretraživačke sposobnosti, ali zaista nema smisla da bolje ne dokumentiraju neke tehnologije. Primjerice, WMIC slučaj posebno je tragičan.